Godinu dana nakon smrti začetnice pastorala Roma na prostorima Republike Hrvatske, sestre Karoline Miljak, ASC (1950. – 2022.), ovaj feljton u pet nastavaka ima za cilj dokazati kako već sada postoje neizbrisivi tragovi koji su ona i suradnici ostavili na Crkvu, institucije, kulturu dijaloga, ali ponajviše na živote pripadnika romske zajednice kojima ne samo da je pomagala, već se iskreno radovala susretu s njima, podizala svijest u društvu o izazovima s kojima se susreću te je svesrdno vjerovala u njihovu društvenu integraciju i napredak.
Internacionalna družba sestara klanjateljica Krvi Kristove osnovana je 1834. godine u gradu Acutu u Italiji. Kontemplirajući Raspetoga Krista, poput svoje utemeljiteljice sv. Marije De Matiias, sestre „upijaju ljubav i nadahnuće kako bi došle do najudaljenijih duša potrebnih žive Riječi i djelotvorne ljubavi. Odlaze svim ljudima, živeći jednostavan i gostoljubiv stil života, hodeći putovima pomirenja i solidarnosti“*.
„Rođena sam u Zenici u Bosni i Hercegovini, u jednoj prosječnoj obitelji što se tiče kršćanstva. Ništa posebno nismo molili, nedjeljom se išlo na misu, tako da svoje zvanje pripisujem Bogu. Mislim da uvijek treba slušati srce, i to pročišćeno srce“, rekla je s. Karolina u emisiji Hrvatskog katoličkog radija „Od Krista pozvani“ 2015. godine. Osvrćući se na svoj odlazak u samostan, s. Karolina je istaknula kako je Bog tako lijepo slagao njezin život. Usprkos brojnim protivljenjima postala je dijelom klanjateljica Krvi Kristove.
Iako su na njezinoj župi pastoralno djelovale klanjateljice Krvi Kristove nije ih dobro poznavala. „Sjećam se da sam mislila da je njihov život jako dosadan. Ali kada je došlo vrijeme odlučivanja što bih bila u životu, i kada sam išla usporediti taj život ili obiteljski, život u samostanu me je privlačio. (…) Kada mi je došla misao za redovništvom, ona je u meni sve više rasla (…). Nisam obescjenjivala bračni život, ali život u redovništvu me je privlačio jer sam u srcu osjećala da je to za mene“, kazala je sestra.
Ulaskom u zajednicu, otkrila je novi svijet. „Uvijek sam željela raditi za Isusa Krista. Odrastala sam u sredini gdje su katolici bili potiskivani, i u meni je zato još više rasla ta želja. Oduševilo me je i to da je moja zajednica jako otvorena za apostolat. Nismo sami sebi cilj, već smo cilj za druge. To potvrđuje i činjenica da nikada nisam imala zapreke u radu s Romima. (…) Bog je sve tako lijepo slagao i vodio u mome životu. Trebalo je samo osluškivati“, napomenula je s. Karolina**.
U prethodnim dijelovima feljtona, naglasak je stavljen na konkretan rad u pastoralu Roma koji je utemeljila s. Karolina. Kao dodatak prethodnim dijelovima u ovom četvrtom dijelu feljtona produbit će se identitet s. Karoline kao žene i redovnice zahvaljujući osobnom osvrtu s. Augustine Barišić, ASC koja je sa s. Karolinom godinama dijelila svakodnevni život.
Opisujući s. Karolinu, s. Augustina je istaknula: „Odisala je radošću, odanošću, ljubavlju, a napose dobrotom. (…) Imala je tako široko srce. Imala sam osjećaj da sve što je posjedovala darivala je i drugima, osobito sestrama u zajednici. Bila je žena, redovnica molitve, vjere, nade, nikad nije posustala. Uvijek je znala reći ‘sve će biti dobro, samo vjerujmo Bogu i snazi Krvi Kristove’“.
S. Augustina je tijekom promišljanja o s. Karolini potvrdila kako se iz njezinih riječi i djela, dalo odavno naslutiti da će pastoral s. Karoline biti prema Romima orijentiran. Imala je poseban senzibilitet za one na periferijama koje društvo nije prepoznalo.
Podrška sestara
Premda su sestre do utemeljenja pastorala Roma radile s ostavljenima, želja s. Karoline za okretanjem prema članovima romske zajednice odzvonila je u ušima sestara diljem regije. Izazvala je pozitivnu buku s trunkom straha od nepoznatoga. „U tim trenutcima joj nije bilo lako. (…) Susretala se s onima koje to nisu mogle razumjeti, ali su ju razumjele one koje su trebale razumjeti, a to su naše poglavarice“, napomenula je s. Augustina. U njezinoj su želji prepoznali Duha Svetoga na čije se nukanje nisu htjeli oglušiti.
Podrška koju redovnička zajednica pruža svojoj sestri vrijedna je. To je potvrdio i đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić u sklopu osvrta na pastoralni rad s. Karoline. „Da nije bilo podrške, sestra ne bi uspjela toliko napraviti koliko je napravila. (…) Sada poslije njezine smrti, baština koju nam je ostavila ne bi niti izdaleka mogla biti takva i tolika da tu nije bilo podrške i razumijevanja njezinih poglavarica i sestara u zajednicama u kojima je bila“, rekao je nadbiskup. Kao što je mijenjala odnos prema Romima van zajednice „uspjela je to (…) i u svojoj redovničkoj zajednici“, nadodao je.
Svjedočenje s. Karoline o Romima, pomoglo je onima plahe naravi prihvatiti njezin iskorak. Rome je „toliko voljela, toliko o njima pričala, toliko je svjedočila da jednostavno nismo mogle ne prihvatiti njenu želju i taj dar Duha Svetoga koji je zadobila nakon što je svoje obrazovanje privela kraju“, rekla je s. Augustina.
Duša Roma
Svako djelo s. Karoline bilo je u znaku duhovnosti Družbe kojoj je pripadala. Polagala je evangelizaciju u Krv Kristovu od samoga početka. „S. Karolina je tim rubnima jednostavno donijela Krista. Imam osjećaj da je u svom pogledu, u svakoj riječi i u tim koracima svjedočila da ju Bog šalje upravo Romima gdje se i ostvarila. Voljela je te Rome kao svoju djecu, znala je često reći ‘to su moja duhovna djeca kojoj rado idem, rado pomažem i koju rado katehiziram’. S. Karolina je bila duša Roma“, posvjedočila je s. Augustina.
Za njenog boravka u Kutini kateheze su dobile novo ruho jer im se priključila nova skupina – Romi. „Osvajala je ljude poput magneta. Čime? Svojom jednostavnošću, svojim djelovanjem. Kateheza s. Karoline bila je na nivou onih koji su joj dolazili. Ona je u društvu znala prepoznati i katehizirati svaku skupinu; one koji su bili na visokom nivou, i one srednje, ali i one rubne. Upravo ti rubni koje je ona katehizirala bili su njeni Romi. S. Karolina je bila izvrsna katehistica koja je jednostavno svjedočila Krista svugdje gdje je bila poslana (…)“, kazala je s. Augustina.
U s. Karolini, Romi su vidjeli majku i autoritet. Podučavala ih je majčinskom nježnošću moralno ispravnom načinu života što su oni objeručke prihvatili. Privukla ih je njezina jednostavnost, a u isto vrijeme i širina što je potvrdila i s. Augustina.
Ususret Kralju
„Kroz svjedočenje s. Karoline, kroz katehezu i kroz susrete s Romima ona je zaista ostvarila onaj Božji plan koji je njoj bio povjeren, njezinu misiju“, rekla je s. Augustina. Tijekom telefonskog razgovora sa s. Karolinom u zadnjim trenutcima ovozemaljskog života izrekla je: „Ako me Gospodin želi uzeti k sebi, znaj da sam spremna. Moja misija je, u trenutku kada me Gospodin pozove, završila na ovome svijetu, ali nikad vas neću zaboraviti na onom“. „Bila je svjetlo u tami“, zaključila je s. Augustina.
* Klanjateljice Krvi Kristove (ASC) https://www.klanjateljice.hr/tko-smo/, (pristupljeno 27.9.2023.)
** Tko je bila s. Karolina Miljak? Crtice iz života i otkrivanja poziva za pastoral Roma, https://hkm.hr/vjera/od-krista-pozvani/tko-je-bila-s-karolina-miljak-crtice-iz-zivota-i-otkivanja-poziva-za-pastoral-roma/, 13.1.2022. (pristupljeno 29.9.2023.)
Članci objavljeni u sklopu projekta „Sestra među Romima. Misionarsko poslanje s. Karoline Miljak u pastoralu Roma u Hrvatskoj“
Prvi susreti i približavanje s romskom zajednicom (1/5)
Krčenje novih puteva za integraciju Roma u Katoličku Crkvu i društvo (2/5)
Odvjetnica Roma u hrvatskome društvu – Iskustvo Romskih odgojnih zajednica (3/5)
Autor: Paula Marija Stier, novinarka Informativne katoličke agencije (paula.stier@hkm.hr)
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije. Dozvoljeno je prenošenje sadržaja uz objavu izvora i imena autora.
