Svjesni važnosti prenijeti mlađim naraštajima bogatstvo povijesti i tradicije naše ASC zajednice, a i upoznati i proširiti istinu i znanje o našim sestrama koje su podnijele mučeništvo iz ljubavi prema Kristu i Crkvi, sestre novakinje Mihaela Vukojević i Marija Stojanović zajedno s regionalnom poglavaricom s. Zdravkom Leutar krenule su na hodočašće u Pleternicu i Djedinu Rijeku. Na putu su im se pridružile i sestre iz Okučana: s. Boromeja Galić i s. Mira Pokrajčić. Životi s. Josipe i s. Eulalije, vjera i predanje Kristu i u najtežim trenucima su svijetli uzori i nama današnjim i budućim Klanjateljicama. Na poseban način smo ih molile za predanje našim novakinjama koje će na svetkovinu Krista Kralja položiti svoje Prve zavjete u našem samostanu Ivanečki Vrhovec.
Ovako su zapisale novakinje na povratku….
Pada lišće i danas… Pada nekako sneno dok zlatno sunce grije i grije i grije… grli toplinom… padalo je lišće i tad, zar ne? Jel grijalo i sunce? Došlo proljeće pa jesen… prošli dani i godine… Danas smo mi pred vama, kod vas, s vama… Eulalija i Josipa… dva imena, dva života, a ista Ljubav… Bog… Povezane istom redovničkom posvetom, ali i prijateljstvom… različitih karaktera, a po kraju života iste… jer su se predale i dale do kraja, potpuno, zauvijek… jesu li mogle više biti slične Raspetom Zaručniku? Dva imena, a ista Ljubav… Eulalija i Josipa… tako malo napisano, ispričano, a opet kao vodopad buči u srcima Klanjateljica i danas ono isto: Biti Klanjateljica Krvi Kristove znači potpuno se predati poklonstvenoj i otkupljujućoj ljubavi Isusa Krista koji je prolio Krv da bi nas oslobodio od grijeha i pomirio u ljubavi… jer to su one živjele… ta dva imena koja su upisana u Srcu Raspetoga… samo da mu što sličnije budu… tako Ljubav čini… suobličuje, preobražava… Drage sestre Eulalija i Josipa, zagovarajte za nas! Neka nas vaš primjer potakne na sebedarnu ljubav i predanje Kristu i bližnjima i do prolijevanja Krvi… zagovarajte za nas… dok pada lišće… i danas… sunce grije… a srce se radosno smije… vaše ali i naše! Ono Jedno, koje nas povezuje! ♡
Upoznajmo naše mučenice vjere i osvijestimo njihov primjer vjere i ljubavi za Krista i dragog bližnjega do prolijevanja vlastite krvi, kao žrtve komunističkih zločina. Molimo i za njihov zagovor.
Sestra Josipa Nevistić djelovala na području župe Ruševo, osobito u selima Djedina Rijeka i Sovski Dol. Poučavala je vjeronauk i vodila pjevanje, radila je s djecom, ali i s mladima i odraslima.
Dolaskom komunizma, počelo je razdoblje progona Crkve. Prema iskazima svjedoka, Josipa je uhapšena i zatvarana od Sl. Broda do Travnika. Puštena je i Josipa hrabro i neumorno nastavlja svoje poučavanje u vjeri u župi Ruševo, nakon par mjeseci je zlostavljana i ubijena. Ubijena je početkom listopada 1946. Njezino tijelo pronađeno je nekoliko godina kasnije te je u tajnosti preneseno i pokopano na groblju u Djedinoj Rijeci. Mještani do danas hodočaste i održavaju njezin grob.
Sestra Eulalija Kulier nakon Drugog svjetskog rata kad su komunisti sestrama oduzeli škole i samostane zajedno s više sestara krenula je u potragu za preživljavanjem. Sestre su bile prepuštene same sebi i tražile poslove.
Došla je u Pleternicu i radila kao vjeroučiteljica i orguljašica. Mještani je se sjećaju kao vrlo zauzete, marljive, tihe, ali vrlo stručne i zauzete u radu s djecom prenoseći im sadržaje vjere.
Prema iskazu svjedoka, odvedena iz vlastitog stana od mještana komunista, mučena je i ubijena 3. ožujka 1947., a tijelo joj je pronađeno na svetkovinu Blagovijesti 1947. godine pored rijeke Orljave u koju je bila bačeno. Tijelo je pronašla njezina sestra te je pokopana na mjesnom groblju u Pleternici.
Detaljno izvješće o životu i mučeništvu s. Josipe i s. Eulalije možemo pročitati na web stranici Komunistički zločini: https://komunistickizlocini.net/2022/02/06/casnu-sestru-josipu-nevistic-silovali-odsjekli-joj-prste-i-odrubili-glavu-umrla-u-strasnim-mukama/
Svi sveti mučenici i mučenice, molite za nas!
Sestre Klanjateljice Krvi Kristove
