Od 9. do 24. srpnja 2022. u Nemiju (Italija), u Centru Ad Gentes, održan je seminar za Klanjateljice srednje dobi s temom “Kvasac i tijesto” koji je organizirao CIS. Sudjelovalo je 25 Klanjateljica Družbe iz različitih regija odnosno država (Vijetnam, Tanzanija, Hrvatska, Brazil, Peru, Gvineja Bisau, Indija, Poljska, Italija, Filipini, Bolivija). Uime Vrhovne uprave na seminaru je sudjelovala s. Matija Pavić, a prevoditeljica za hrvatski jezik bila je s. Emanuela Škarica. Iz Regije Zagreb sudjelovale su s. Jadranka Obućina i s. Mara Župarić.
Na početku susreta vrhovna poglavarica s. Nadia Coppa uputila nam je riječi poticaja i podrške definirajući srednju dob kao “život u sredini” i potičući nas na unutarnji rad koji vodi u nove spoznaje, s vjerom i sviješću da smo kvasac koji preobražava.
U interkulturalnom ozračju i ugodnom ambijentu dani su nam bili satkani i pogodni za “dolazak sebi” i Bogu, za rasvjetljavanje životnih dionica i otkrivanje snage vlastite karizme. Slušale smo predavanja s različitih gledišta s obzirom na naš poziv i poslanje (psihološko, biblijsko-teološko, odnos s drugima i slušanje drugih, važnost šutnje/tišine, poteškoće u komunikaciji, zajednički i bratski život kao dar Božji, duhovno razlikovanje, ASC karizma i zavjeti, ekološka edukacija i duhovnost). Naše formacijsko iskustvo obogatio je osobni i zajednički rad u više skupina kao i dijeljenje u plenumu. Euharistija se slavila na talijanskom i engleskom jeziku uz pjevanje svih jezičnih skupina te prigodnu glazbu.
Poseban pečat ovom susretu dala su hodočašća, od kojih je prvo bilo u Giano u Umbriji gdje je sv. Gašpar utemeljio Družbu Misionara (1815.). Tog smo dana u samostanskoj crkvi sudjelovale u euharistijskom slavlju s pukom, a u kripti crkve bilo je organizirano euharistijsko klanjanje, koje je bilo zaista posebno iskustvo. Razgledavale smo povijest utisnutu na zidove samostana i približili se vremenu početaka Misionara, ali i nas Klanjateljica. Posjetile smo i Albano, Centar misionara Sv. Gašpar, veliki kompleks u okviru kojeg se nalazi muzej s predmetima, pismima i ostalim što je povezano sa životom i djelovanjem sv. Gašpara. Obradovala sam se kad sam u muzeju vidjela sliku Gospe, Majke predragocjene Isusove Krvi i raspelo koje je izradio Merlini.
Hodočastile smo također u Vallecorsu i Acuto te molile i nadahnjivale se na stopama i djelima naše Utemeljiteljice. Iznova smo otkrivale bogatstvo duhovne baštine, zov Isusove Krvi i pripadnost Družbi koja “živi i bori se pod slavnim naslovom Predragocjene Krvi Isusa Krista”. Posjetile smo ili imale mogućnost izvana vidjeti i mjesta u Rimu koja su važna za naše dvije Družbe. Spominjem samo neke (Crkva sv. Marije in Trivio, Teatro di Marcello, Crkva sv. Nikole in Carcere, Palača Altieri, Crkvu sv. Marka, Crkvu Il Gesu…)
U posebnom sjećanju nosim i predstavljanje pojedinih zajednica kao i završno interkulturalno slavlje i zajedništvo s bogatstvom plesova pojedinih stvarnosti.
Unatoč jezičnim barijerama bio je prepoznatljiv izvor našeg egzistencijalnog bitka i duhovne povezanosti u Krvi Kristovoj.
Vraćam se na temu – kvasac i tijesto koje je Gospodin mijesio po životima nas, nazočnih Klanjateljica. U sintezi susreta s. Nadia nam je, među ostalim, kazala: “Naš poziv raste s nama. Kako mi rastemo, raste i naš poziv. Hodajmo s drugima, ali ne trebamo biti drugi.” Potaknula nas je da rastemo u identitetu Klanjateljice po kvascu Evanđelja koji ima boju Krvi.
Zahvaljujem našoj Regiji, a posebno regionalnoj poglavarici s. Zdravki Leutar, što smo imale mogućnost i milost sudjelovati na ovom seminaru, bolje upoznati mjesta naših početaka i djelovanja te se duhovno obogatiti.
s. Jadranka Obućina, ASC
