Banja Luka 7. listopada 1879.
Uz odobrenje vrhovnih poglavara u Rimu i pristanak cijele zajednice, sestre iz Feldkircha krenule su sa sestrom Herminom Gantert za „daleku Bosnu“. U Banja Luku su stigle na blagdan Kraljice krunice, 7. listopada 1879., i toga dana je otpočeo život i rad hrvatske provincije Klanjateljica Krvi Kristove. Zajednica je brojila 4 sestre, 3 novakinje, dvije postulantice i 6 novopridošlih kandidatica.
Prior Trapista Franz Pfanner, 8. listopada blagoslovio je samostan, preuređeni turski čardak (koji su sestre kupile), i nazvao ga imenom „Nazaret“, a sestre su ga stavile pod moćnu zaštitu svetog Josipa.
Životne prilike u to vrijeme bile su teške. Bosna je 1878. godine bila oslobođena od Turaka. Nosila je tragove 400-godišnje izoliranosti od kršćanske Europe, njezine kulture i civilizacije. Stoga je bila pogodno tlo za svaki humani i vjerski apostolski rad.
Sestre su se dale odmah na posao. Prosvjetno djelovanje u početku je bilo skromno radi nepoznavanja jezika i manjka učiteljica, ali sestre su vršile djela ljubavi jer jezik ljubavi svatko razumije.
Prva poglavarica Nazareta sestra Hermina Gantert, uz pomoć otaca Trapista i milodara, započela je graditi samostan, dječje sirotište i školu. Sestre su već 1880. u skromnom sirotištu otvorile osnovnu školu s 4 razreda. Vodila ju je civilna učiteljica koja je sestre poučavala hrvatski jezik. U prvim godinama života i snalaženja u novim prilikama, sestre su u osobi banjalučkog biskupa fra Marijana Markovića našle razumijevanje i pomoć te su mu bile veoma zahvalne.
Kako su sestre bile pod upravom Rima, 1890. i 1898. posjećuje ih Vrhovna poglavarica, Majka Caterina Pavoni. Bila je vrlo zadovoljna radom sestara pa je poradila u Vrhovnom vijeću da je „Nazaret“ 1894. imenovan bosanskim vikarijatom, a s. Paulina Schneeberger prvom vikaricom.
Time je zadobiven novi zamah, te je već za 25. godišnjicu, 1904. godine, broj članica iznosio 146 sestara, 13 novakinja i 11 kandidatica, koje su bile smještene u 9 kuća sljedećim redom: „Nazaret“ – Banja Luka, Rudolfsthal (Bos. Aleksandrovac), Banja Luka, Mittel Windthorst (Nova Topola), Mahovljani, Bihać, Bosanska Gradiška, Ober Windthorst (Gornja Topola) i Zenica. U svim tim kućama bile su otvorena osnovne škole, a u „Nazaretu“, Banjaluci, Bihaću i Zenici i građanske, u kojima su djeca dobivala temeljitu pouku u vjerskom i kulturnom pogledu.
U karizmi Marije De Mattias sestre su osjetile poziv da preko poučavanja siromašne djece privode duše „otvorenom boku raspetog Otkupitelja“.
s. Vesna Abramović (prema povijesnim zapisima)
Zagreb, 6. 10. 2020.
