„Bog te blagoslovio“, moj je životni moto!
(s. Dobroslava Medven)
Sestra DOBROSLAVA MEDVEN, okrijepljena svetim sakramentima i okružena susestrama, blago je u Gospodinu preminula 11. ožujka 2016. u 16,15 u Ivanečkom Vrhovcu. U siječnju ove godine navršila je 103 godine, od kojih je 77 proživjela kao Klanjateljica Krvi Kristove.
Marija s. Dobroslava Medven rođena je 12. siječnja 1913. u Medven Dragi kod Jastrebarskog kao najmlađe, 13. dijete u obitelji Franje i Kate rođ. Milašinčić. Krštena je sljedećeg dana u župnoj crkvi u Prekrižju. U drugoj je godini ostala bez oca, koji je smrtno stradao radeći u šumi. Djetinjstvo joj je bilo ispunjeno dobrotom, pomaganjem i ljubavlju, čemu su najviše doprinijeli ujaci, tetke i stričevi koji su išli na rad u Ameriku te joj omogućili da završi osnovnu školu.
Kad se odlučila za duhovno zvanje, preporuku za odlazak sestrama Predragocjene Krvi u Banja Luku napisao joj je blaženi kardinal Alojzije Stepinac, rodom iz susjedne župe Krašić. U Družbu je ušla s 23 godine, 1. ožujka 1936.; prve zavjete položila je 2. veljače 1939., a doživotne 15. kolovoza 1945.
Sestra Dobroslava je nakon polaganja prvih zavjeta započela svoje redovničko djelovanje u sveučilišnoj menzi u Zagrebu, gdje su sestre Klanjateljice radile zajedno sa sestrama milosrdnicama. Na objedu je bilo oko 450 studenata, a preostalom hranom, na radost sestre Dobroslave, mogle su nahraniti velik broj siromaha.
Služila je svojoj zajednici i na župama ponajviše kao kuharica i sakristanka. Djelovala je u: Zagrebu, Bihaću, Sarajevu, Banja Luci – Novi Nazaret, Bosanskoj Gradišci, Novoj Topoli, Karlovcu, a najdulje, od 1956. do 1974. godine bila je sakristanka u župi Sv. Terezije Avilske u Bjelovaru.
U Karlovcu je tijekom ratnih zbivanja 1991. godine oštećena sestarska kuća pa je s. Dobroslava premještena u Zagreb na Tuškanac, a 1998. u Ivanečki Vrhovec, gdje je prije tri godine proslavila 100. rođendan kao prva hrvatska Klanjateljica koja je doživjela tako veliku obljetnicu.
Sestre svjedoče da je sestra Dobroslava puno molila, svaki je posao započinjala znakom križa i molitvom; jako je štovala presvetu euharistiju te je i u svojim staračkim i nemoćnim danima nastojala sudjelovati u dnevnoj misi i primiti Krista u pričesti; bila je vedra, duhovita i samozatajna; pamćenje ju je služilo do zadnjih trenutaka ovozemnog života.
Sestra Dobroslava je prigodom svoga 100. rođendana izrekla nekoliko važnih činjenica. Između ostaloga rekla je sljedeće: Molitva me najviše držala. Redovnički život je u prvom redu molitva. Kardinalu Kuhariću, svom daljem rođaku, jednom sam prilikom rekla da se najviše molim da nam Gospodin dade puno dobrih svećenika. Za ratnih zbivanja, kad su naše sestre morale otići iz samostana u Banja Luci, jako sam plakala jer sam stvarno voljela taj grad i narod. Teško sam proživljavala i godine kad je nadbiskup Stepinac bio u zatvoru i kad su progonili hrvatski narod i Crkvu. Bilo mi je jako teško jer je narod bio progonjen. Najviše mi je bilo žao što su djeca i najmanji teško živjeli u siromaštvu. Zato sam uvijek bila zadovoljna sa svime i uvijek dobro raspoložena. Život mi je bio lijep jer sam uvijek bila okružena vjernicima, osobito djecom jer sam njih najviše voljela te sam im uvijek podijelila sve slatkiše koje bih dobila. Posebno sam voljela ministrante i nikad nisam ni na kog podigla glas. Cijeli svoj život bila sam u duši sretna i da se ponovno rodim opet bih bila časna sestra. U sjećanju su mi naše drage sestre s kojima sam radila u vinogradu Gospodnjem za njegovo kraljevstvo. ‘Bog te blagoslovio’ moj je životni moto. Tako neka bude ovdje i u vječnosti. Život je lijep i kratak, makar trajao i 100 godina.
Na upite sestara boji li se smrti s mirom je odgovarala da se ne boji jer ide svom Gospodinu! Unazad mjesec dana slabije je jela i tiho govorila te su sestre bile iznenađene kad je na dan smrti glasno zatražila pomoć da sjedne jer je teško disala. Dok su njezine snage kopnile i duh se preseljavao u nebo glasno je i čistim glasom izgovarala imena svoje pokojne braće i sestara te govorila „hoću ići, hoću ići…“
Danas Bogu za život i djelo s. Dobroslave zahvaljuju nećakinje: s. Tarzicija, Klanjateljica Krvi Kristove, Ružica i Zora te nećaci Mijo i Franjo.
Sestra Dobroslava je pokopana 14. ožujka 2016. u 11,00 sati u grobnici zajednice Klanjateljica Krvi Kristove na groblju u Ivancu. Ispratile su je brojne Klanjateljice, nećakinje i nećaci s obiteljima te prijatelji rodbine i sestara. Sprovodne obrede predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak. Sv. misu zadušnicu u samostanskoj kapelici u Ivanečkom Vrhovcu predvodio je biskup Mrzljak, a koncelebrirali su: salezijanci don Antun Palić i don Ivan Matijević, župni vikar vlč. Petar Mlakar te biskupov tajnik vlč. Nikola Tomašević.
Draga sestra Dobroslava, vjerujemo da su tvoju dušu anđeli ponijeli pred lice Svevišnjega gdje ćeš uživati vječnu radost u zajedništvu sa svima svetima i gdje ćeš susresti hrvatskog mučenika naših dana blaženog Alojzija Stepinca. Zajedno sa svetom Marijom De Mattias i mnogim drugim svetim Klanjateljicama zagovaraj sve nas pred prijestoljem božanskog Janjeta.
Klanjateljice Krvi Kristove,
Zagreb, 14. ožujka 2016.
