U godini obilježavanja 150. obljetnice prijelaza sv. Marije De Mattias u vječnost, sestre Klanjateljice Krvi Kristove organizirale su hodočašće za članove Zajednica Krvi Kristove i sve druge koji su im se željeli pridružiti. Dva autobusa hodočasnika iz Zagreba, Ivanca, Karlovca, Ražanca, Poličnika, Zadra, Slavonskog Broda, Požege i Banja Luke, zajedno s 11 sestara Klanjateljica, hodočastili su od 25. do 29. svibnja 2016. u Rim, Vallecorsu, Acuto, Orvieto i Padovu uz stručno vodstvo hodočasničko-putničke agencije „Kraljica mira“ iz Zagreba.
Nakon polaska iz Zagreba u srijedu navečer, slijedila je noćna vožnja kroz Sloveniju, Trst, Padovu, Bolognu, Firenze. U četvrtak, 26. svibnja, hodočasnici su u jutarnjim satima stigli u Rim gdje je slijedio razgled Katakombi sv. Kalista te triju bazilika: sv. Pavla izvan zidina, sv. Ivana Lateranskog i sv. Marije Velike. Sudjelovali su i u Tijelovskoj procesiji s papom Franjom.
U petak su u cjelodnevnom razgledu obišli mnoga znamenita mjesta: Trg i baziliku sv. Petra u Vatikanu (Sveta Vrata, grobovi sv. Ivana Pavla II., sv. Ivana XXIII. i sv. Petra), , Koloseum, Rimski forum, Kapitolij, Venecijanski trg, Oltar domovine.
U subotu su hodočastili u Vallecorsu, rodni grad svete Marije De Mattias i Acuto, mjesto osnutka Družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Boravak u Vallecorsi i Acutu približio je hodočasnike Mariji De Mattias koja je bila žena vjere, odlučna i ponizna u izvršavanju volje Božje, zauzeta potpuno u objavljivanju Radosne vijesti spasenja osobito onima koji su daleko, koji su na rubu društva, onima koji su za ovaj svijet bili otpisani.
Po povratku u Rim, slijedio je razgled Trga Navona, Panteona, Fontane di Trevi, Španjolskog trga te hrvatske crkve i Zavoda sv. Jeronima.
U nedjelju, zadnjega dana hodočašća, na povratku hodočasnici su sudjelovali u čuvenoj Tijelovskoj procesiji u Orvietu (Orvieto je mali etruščanski gradić u pokrajini Umbriji gdje je 1264. g. utemeljen blagdan Tijelova). Nastavljen je put preko Firenze i Bologne do Padove gdje su posjetili svetišta sv. Antuna Padovanskog i sv. Leopolda Mandića.
Bila su to mjesta i susreti u kojima su primljene mnoge milosti, dani bogati duhovnim i kulturnim blagom nakon kojih se još slažu dojmovi.
V.A /M.M./D.A.
Zagreb, 31. 5. 2016.
DOJMOVI S HODOČAŠĆA
Hodočašće putevima Marije De Mattias, njena rodna kuća, njen rodni grad i prva kuća Družbe Klanjateljica Krvi Kristove sve nas je ohrabrilo, zbližilo, ujedinilo, učvrstilo i nadahnulo većom željom za zajedničkom molitvom. Rim – vječni grad. Nezaboravan dojam za mene su Svete Stube: toliko boli, muke i znoja, bolnih uzdaha i glasnih izdaha pri dodiru mojih koljena na Isusovim stubama nikad neću zaboraviti. I danas je to sjećanje jednako snažno i bolno. Finka Filipović
Hodočašće – ohrabrenje vjernicima uz molitvu, žrtvu, hod s Isusom i Marijom do konačnog cilja. Zajedništvo, molitva u kojoj se nebrojeno misli slijeva u istom smjeru, prema Gospodinu, rađa posebne emocije.
Molim, otvaram svoje srce Isusu, tražim ga jer ga trebam! Smirena i vrlo sabrana kao da sam dobila odgovor odmah, sada tu, u Rimu. Osjećaj je čudesan, ne može se opisati, mora se doživjeti trenutak kad ti srce zadrhti, kad krenu suze, kad osjećaš da je Isus čuo tvoju molitvu, da ti je blizu, da je s tobom.
Radosna sam, moje srce je puno, zahvalna na svemu što mi je darovano – to sam na ovom hodočašću doživjela! Hvala Isusu! Karmen Tomkić
A što reći o onome što se ukratko izreći ne može. Kako sažeti toliko osjećaja, molitava, produhovljenja i iskustava u dvije – tri rečenice, a istovremeno sve reći.
I na ovom hodu u tvojoj blizini i blizini onih koji su te toliko ljubili, svjedočim da mi pokazuješ put kojim trebam ići. Iako znam, ponovo mi ponavljaš da i moj život ima sličnosti u križu koji nosim s križem koji su nosili tvoji vjerni sljedbenici, poput Marije De Mattias.
Mogu samo reći da se, Isuse, i ovaj put pokazuješ u svoj svojoj veličini i u svoj svojoj poniznosti i da me svaki dan oblikuješ da budem tebi bliža. Neizmjerno sam Ti zbog toga zahvalna. Renata Jurišić
Puna sam raznih dojmova. Jedan od njih mi je posebno ostao dugo u mislima. U vrijeme života Marije De Mattias, jedna od sestara pozvonila je za ručak, iako za ručak nisu imale ništa. I upravo taj trenutak svjedoči o čudu koje se događa po tome što je Marija vjerovala u Božju providnost, koja ih je hranila i kroz život vodila. Taj događaj me posebno potaknuo na razmišljanje. Dragica Marić
Milosrdni Isuse, zahvaljujem ti što si me poveo na hodočašće u Rim. Što si me odvojio od žurbe i obaveza te pokazao mnoge milosti. Zahvaljujem ti što si bio sa mnom u svakom trenutku od mog čitanja na Trgu sv. Petra u Vatikanu do molitve s papom Franjom u procesiji koja se kao rijeka milosrđa prelijevala ulicama Rima.
Bio si sa mnom i na Svetim Stubama gdje sam zaboravila moliti. Bilo mi je teško ići klečeći, ali si mi dao snagu da idem dalje, jer si i sam nosio teret mojih grijeha, slabosti. Spoznala sam koliko me ljubiš i da ti nije bitna moja molitva, pri tom sam osjetila da i ja nosim taj križ, da ga nosimo zajedno. Tada su krenule suze i zahvale. Na kraju stuba sam se okrenula i ugledala Albinu i Jadranku koja je pružala ruke i vapila da joj pomognemo. Primile smo ju i sve tri smo se zagrlile i plakale od radosti. Tako smo ostale neko vrijeme. To je bio trenutak Tvoje milosti, u kojem smo ti zahvaljivale. Bio si sa mnom i u Orvietu u radosnom iščekivanju susreta i hoda s tobom, moj Isuse. Dok smo čekali vani počela je padati kiša, puhao je jak vjetar. Bilo je zastrašujuće – kao neka ljutnja. Potom smo ušli u tvoj hram zadivljeni i malo razočarani što nismo mogli hodati u procesiji za tobom. Tada smo prišli bliže Tebi i u tom metežu ljudi naša grupa je skrušeno molila. Kada je molitva završila vratila sam se do oltara kako bih fotografirala Tebe na križu. Kada sam se okrenula od Tebe shvatila sam kako je veličanstven tvoj dom, ali mnogi tamo prisutni ljudi nisu prepoznali tvoju prisutnost jer su bili okupirani pričom, smijehom, fotografiranjem. To mi je izazvalo bujicu suza shvaćajući kako si u tom metežu sam. Moj Milosrdni Isuse, ti si sam. Molim te, Isuse, ne dopusti da uz mene budeš sam. Hvala ti Isuse! Anica Vugrinčić
Kada sam se uključila u Zajednicu Krvi Kristove nisam znala kako i što trebam. Bila sam na dnu dna. Kako je vrijeme prolazilo tako sam osjećala nekakav unutarnji mir i snagu te Krvi Kristove. Na jednom od susreta saznala sam da se ide na hodočašće u Rim i rodno mjesto svete Marije De Mattias. Pomislila sam u svom srcu kako bih i ja voljela krenuti i upoznati više tu ženu. Ta mi se želja ispunila kad sam došla u rodno mjesto Vallecorsu. Osjetila sam nekakvo uzbuđenje i milosti koje je ona proživjela, kao i teškoće. Posjetili smo crkvu u kojoj je sv. Marija De Mattias krštena i gdje je primila sve sakramente. Tijekom prevođenja s. Danijela je rekla da se s desne strane nalazi slika Jaganjca, koji je simbol duhovnosti Klanjateljica, i gdje je svetica donijela svoju konačnu odluku da slijedi Isusa. To me potaknulo na razmišljanje i pobudilo još više želju da se i ja pridružim Zajednici Krvi Kristove. Želim pomagati, djelovati, činiti dobro bilo na poslu, bilo na putu ili kod kuće. Ako su meni mnogi učinili loše, to želim popraviti i biti bolja.
Nakon povratka s hodočašća osjetila sam neku smirenost u srcu i svoje teškoće lakše podnosim, čak sa smiješkom. Doživjela sam milost radosti naših dragih sestara u Kristu koje nisu mogle ići, ali su svjedočile kako su u mislima bile s nama. Rado sam s njima podijelila svoje doživljaje i život sv. Marije De Mattias. Toliko toga sam čula o ovoj svetoj ženi koja se potpuno posvetila drugima. Žena koja je bila zaljubljena u Krista i dopustila da joj Duh Sveti oblikuje život. Ponovila bih opet ovo iskustvo s velikom radošću. Ovo je samo djelić iskustva koje rado dijelim, a bilo bi još puno toga, no teško je sve sažeti u nekoliko rečenica.
Bože moj, i ja želim poput Marije De Mattias prepuštati se Tebi i činiti volju tvoju po snazi Krvi Kristove. Marija Matijević
