U središtu euharistijskog slavlja nalaze se kruh i vino, koji, izgovaranjem Kristovih riječi i zazivom Duha Svetoga, postaju Kristovo Tijelo i Krv.
Crkva, vjerna Gospodinovu nalogu, njemu na spomen, i sve do njegova slavnog povratka, nastavlja činiti ono sto je on učinio uoči svoje muke: “Uze kruh (…)”, “Uze čašu punu vina (…)” Znakovi kruha i vina, i nakon otajstvene pretvorbe u Kristovo Tijelo i Krv, i dalje označuju dobra stvorenog svijeta. Zato u prinošenju darova zahvaljujemo Stvoritelju za kruh i vino, plod “rada ruku čovječjih”, ali ponajprije “plod zemlje” i “plod trsa”, darova Stvoriteljevih.
(Katekizam Katoličke Crkve, 1333)
Isus veli: “Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke (…). Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni (…), u meni ostaje i ja u njemu.” (Iv 6, 51.54.56)
S ljubavlju prigrlite Isusa u Sakramentu i upravite svoje oči na ovog nježnog Zaručnika, ljubav naših srdaca. (sv. Marija De Mattias, p. 147)
U središtu je našeg života Euharistija, koja je izvor, hrana i očitovanje našeg zajedništva u ljubavi i vjeri s Crkvom i međusobno. Slaveći novozavjetni spomen-čin Saveza predajemo sebe Isusu po klanjanju, zahvaljujući i moleći za sav Božji puk, posebno za one kojima služimo. Zahvalno odgovaramo na poziv da zajedno pijemo Krv Kristovu iz euharistijskoga kaleža u kojemu su radost Duha i jamstvo vječnoga života.
(usp. Konstitucije Klanjateljica Krvi Kristove, Vodič života 29)
V.A. / 4.6.2015.
