Tijekom Godine posvećenog života župa Navještenja blažene Djevice Marije u Velikoj Gorici, na poticaj župnika Norberta Ivana Kopriveca a u suradnji s članovima Župnog pastoralnog vijeća, ugošćuje predstavnike muških i ženskih redovničkih zajednica. Na taj se način vjernici kroz druženje, molitvu i slavljenje svete Mise upoznaju s muževima i ženama koji su svoj život posvetili Bogu življenjem evanđeoskih savjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti.
Nakon što su u veljači upoznali braću karmelićane, u subotu 07. ožujka u Župnom pastoralnom centru «Nazaret» župljanima se predstavila redovnička zajednica sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Predvođene poglavaricom s. Anom Marijom Antolović sestre su pjesmom, prezentacijom i osobnim svjedočenjem približile prisutnima redovnički život u njihovoj zajednici. S. Monika, studentica na Katehetskom institutu u Zagrebu, ukratko je pojasnila karizmu njihove zajednice, kontemplaciju i akciju, te predstavila povijest reda. Utemeljiteljica reda Marija De Mattias, koja je svetom proglašena 2003. godine, živjela je u 19. stoljeću, u burno doba Napoleona.
Svojim govorom o Bogu Marija je oduševljavala. Ostavila je svojim sestrama puno pisama ohrabrenja i govora o križu jer život nije samo bajka, on je i križ. U čitavom je svijetu oko 1400 sestara Klanjateljica Krvi Kristove. Bave se pastoralom djece i mladih – rade u vrtićima i školama kao učiteljice, vjeroučiteljice i župne katehistice, rade u socijalnim i karitativnim ustanovama, u bolnicama, domovima za starije i nemoćne osobe, vode crkvene zborove, bave se pastoralom Roma. Prije 138 godina došle su u Banja Luku gdje im je prva kuća-čardak nazvan Dom svetog Josipa Nazaret. Najviše pažnje župljana prilikom ovog susreta privuklo je osobno svjedočenje o pozivu i dolasku u samostan dviju redovnica, s. Ivane i s. Sunčice.
Na početku svojeg svjedočenja sestra Ivana je istaknula kako je povijest njezinog poziva započela njezinim rođenjem. Lijepo djetinjstvo u župi Lepoglava u obitelji s roditeljima, mlađim bratom, bakom i djedom nosi u sebi kao bogatstvo. Kao dijete išla je na misu no promjena u njezinom vjerskom životu dogodila se u šestom razredu. Tad u župu dolazi nova vjeroučiteljica redovnica koja je s djecom vjeroučenicima igrala odbojku i okupila ih na zbor. Ivana se s njom povezala i s nestrpljenjem je počela iščekivati nedjeljne odlaske u Crkvu. Promijenila se i poželjela biti poput svoje vjeroučiteljice.
Počela se moliti Gospi uz njezinu sliku. Tijekom osmog razreda više se angažirala u brojnim aktivnostima na župi, a na kraju osmog razreda napisala je zamolbu za ulazak u samostan. Nakon što je roditeljima povjerila svoju odluku podržali su je u pozivu uz napomenu da se, ako ne bude sretna, vrati kući. Sestra Sunčica, učiteljica u Prvoj katoličkoj školi u Zagrebu, rodom je iz Opatije.
Naglasila je da kad Bog ima neki plan s nama On će to izvršiti. Njezini roditelji nisu poznavali vjeru pa nije bila krštena kao mala. Boga je upoznala slučajno. U drugom razredu osnovne škole dobila je anketni listić s pitanjem upućenim roditeljima „Želite li da vaše dijete pohađa vjeronauk?“. Premda su je roditelji, jer je imala brojne aktivnosti, pokušavali odgovoriti od toga, ona je ipak krenula na vjeronauk. Tako su svi zajedno u obitelji počeli upoznavati Boga. Krštena je prije primanja sakramenta pričesti. U četvrtom razredu više joj se baš nije išlo na vjeronauk. U srednjoj školi imala je vjeroučiteljicu koja ju je upoznala sa živim Bogom.
Počela je voditi dramsku skupinu na župi. Sudjelovala je na Susretima hrvatske katoličke mladeži. Zaljubila se i bila pred zarukama. Za vrijeme studija uključila se u zajednicu mladih kod Isusovaca u Rijeci. Na susretu mladih 2006. s papom Benediktom u Kelnu učvrstila se u vjeri. Počela je redovito ići na mise nedjeljom, zatim i svaki dan, moliti časoslov i razmišljati o redovničkom pozivu. Na internetu se informirala o redovništvu i začudila se koliko ima redovničkih zajednica. Pronašla se u zajednici koja posebnu važnost pridaje Euharistijskom klanjanju i tako odabrala zajednicu sestara Klanjateljica Krvi Kristove.
Najsretniji dan u životu joj je, kao i s. Ivani, dan njezinih redovničkih zavjeta. Sestra Ljubica, socijalna radnica, posvjedočila je kako sestre nastoje uspostavljati i pronositi lijepi poredak stvari kako ga je Krist uspostavio. Nakon prvog dijela, na kojem se u župnom Pastoralnom centru Nazaretu okupio lijepi broj vjernika, susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina Euharistijskim slavljem koje je predvodio župni vikar vlč. Josip Mudronja, a pjesmom su obogatile redovnice gošće.
U homiliji je đakon Matija Knoh istaknuo kako su Deset Božjih zapovijedi upute po kojima bismo trebali živjeti. Među njima nema odredbe koja bi bila loša za nas. Vršeći te zapovijedi bit će lakše i bolje i drugima oko nas i nama. Osvrćući se na evanđelje o Isusu koji je trgovcima u hramu isprevrtao stolove, pojasnio je kako je Isus prevrćući stolove želio poručiti: ‘Ponestalo vam je ljubavi prema Bogu i sve to nema smisla.’ „Volimo mi svoje bližnje. No, Isus nas pita živimo li mi kršćanski?
Što znači voljeti? Za najbolje prijatelje smo spremni sve učiniti. Ali što je s drugima? Skloni smo iz ljubomore i sebičnosti isticati kod osobe ono što nam se ne sviđa. Volimo povezivati osobu s nekom svojom idejom i gledati je kao vlasništvo. Isus dolazi isprevrtati naše stolove sebičnosti. Svatko od nas ima osobu koja ga živcira i postavimo si pitanje ‘Kad sam se za tu osobu zadnji put pomolio?’ Razmišljajmo ove korizme o osobama koje volimo ili bismo trebali voljeti. Ove su redovnice odlučile za Boga dati sve, a zauzvrat su dobile radost. Dopustimo Isusu da isprevrće naš život i otkrijmo što se u njemu, u njegovoj dubini, nalazi!“ zaključio je propovijed vlč. Knoh. Nakon Euharistije, za uspomenu na ovaj susret, napravljena je zajednička fotografija ispred oltara. Potom je uslijedio nastavak druženja u Nazaretu.
Snježana Kirinić Grubić
