Zajednica sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Sarajevu, 8. veljače 2014. Misnim slavljem u svojoj kapelici obilježila je svetkovinu svoje utemeljiteljice, svete Marije De Mattias. Svetu misu slavio je vojni biskup u BiH mons. dr. Tomo Vukšić uz suslavlje duhovnika ove sestarske zajednice vlč. dr. Drage Župarića, profesora na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu koji je u ime sestara zaželio dobrodošlicu biskupu Vukšiću. Na Euharistijskom slavlju u kapeli, koja je posvećena Krvi Kristovoj i uređena u znaku Krvi Kristove, sudjelovale su: s. Irena Zeba, s. Marcijana Krištić, s. Jadranka Obućina i s. Emanuela Škarica koje obavljaju službe: kuharice, glavne medicinske sestre u bolnici te djelatnica u Tajništvu Biskupske konferencije Bosne i i Hercegovine i u Tajništvu Konferencije viših poglavara i poglavarica BiH. Osim toga sestre vode i Molitvenu zajednicu Krvi Kristove te posjećuju stare i bolesne osobe u marindvorskoj župi sv. Josipa.
U prigodnoj propovijedi biskup Vukšić je kazao da je po svetosti Marije de Mattias, kao i brojnih drugih svetaca i svetica, poslana poruka i ljudima današnjice da je svetost doista moguća. Dodao je da su sveci poput znakova pored puta koji ljude, dok na svom životnom putu prolaze kroz uzbrdice i nizbrdice odnosno uspone i padove, usmjeravaju u smjeru vječnoga života. Kazao je da su sveci i korektiv ljudima kako bi svoje živote usklađivali s njihovima i nastavili put prema nebesima. Kazao je i da su sveci poput oznaka na planinarskoj stazi u koje putnik ima puno povjerenje da vode kao željenom cilju. Dodao je da su te oznake pokazatelj da je netko već prošao tim putem te postavio te znakove. „Sveci su dokaz da je tim putem svetosti netko već prošao i na taj način postaju poziv svima nama da nastavimo putem svetosti. Sveta Marija de Mattias zaista se uklapa u projekt nasljedovanja svetaca na putu svetosti, putu ka nebesima“, kazao je biskup Vukšić podsjećajući da je poznat nauk svetog Pavla o sudjelovanju na Kristovu putu, pritjelovljenju Kristu, uglavljenju svega u Kristu. Kazao je da je sv. Ignacije Antiohijski, i sam pritisnut mukama i patnjom, na tu Pavlovu teologu nastavio teologiju nasljedovanja, najtežim patnjama i izazovima usprkos kao što se to njemu dogodilo. „Svaki svetac nije ništa drugo doli oponašatelj Isusa Krista pa kao takav i primjer za nasljedovanje pogotovo onih svetaca koji su na najradikalniji način potvrdili svoje nasljedovanje Isusa Krista.
„Vi, drage sestre u Družbi Klanjateljica Kristove, na poseban način adorirate Krv Kristovu, mučeništvo Kristovo. Možda u našem jeziku nije najsretniji naziv mučeništvo jer se na neki način naglašava onaj takozvani negativni vid, a zaboravlja onaj pozitivni vid koji je svjedočki, nasljedovateljski, koji je poziv svima nama da, patnjama usprkos, ostanemo vjerni kao što su gotovo svi sveci, a naročito mučenici, patnji usprkos, ostali vjerni. Stoga i vaša Družba, kada se klanja Krivi Kristovoj, ne klanja se krvi kao krvi, patnji kao patnji, stradanju kao stradanju, nego vjernosti Kristovoj usprkos križu, patnji usprkos prolivenoj krvi, usprkos mržnji i usred mržnje koja je tamo postojala. Izvorna riječ za mučenika je grčka riječ martyr koja znači svjedok“, kazao je biskup Vukšić ističući da klanjanje Krvi Kristovoj nije čašćenje patnje kao takve protiv koje se buni i Bog sam podsjećajući na Isusovu molitvu prije muke da ga mimoiđe ovaj kalež ako je moguće. „Krist prihvaća patnju ne zato što bi imala vrijednost po sebi nego zato što svjedočka dimenzija njegova poslanja ima, patnju usprkos, neprolaznu vrijednost“, naglasio je biskup Vukšić.
„Pozivam i sebe i vas da, nasljedujući primjer sv. Marije de Mattias i svetaca, nastavimo svoj svjedočki i vjernički život klanjajući se Krvi Kristovoj kojom je On zauvijek svojim životom potvrdio vjernost Bogu Ocu, patnji i stradanjima usprkos“, riječi su biskupa Vukšića koji je pozvao sestre Klanjateljice da nastave svjedočki živjeti i nasljedovati svoju utemeljiteljicu i brojne druge svece, svjedoke Isusa Krista.
Samostan sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Sarajevu posvećen je Krvi Kristovoj, a osnovana je 1971. Sestra Slavka Matijanić, sada već pokojna, nekoliko je godina, kada se vratila iz zatvora gdje je provela 8 godina, živjela sama u Sarajevu. U početku sestre nisu imale svoju kuću nego su živjele u stanu u kojem je do tada živjela s. Slavka. Nakon puno godina sestre su uspjele kupiti jednu obiteljsku kuću na Koševskom brdu, a 1988. godine useljavaju u svoju kuću.
Zajednica u Sarajevu pripada Regiji Zagreb u kojoj žive i djeluju 175 sestara Klanjateljica Krvi Kristove u 20 zajednica u Hrvatskoj i u 10 zajednica u Bosni i Hercegovini (45 sestara), te u Austriji, Njemačkoj i dalekoj Australiji.
Sv. Marija De Mattias je „gorljiva mističarka i zanosna žena akcije“, rekao je papa Ivan Pavao II. prigodom njezine kanonizacije. „Ona je u svom vremenu, na području odgoja i evangelizacije, otvorila nove putove nazočnosti žene u Crkvi i ponudila originalne modele služenja Evanđelju“. Rođena je 4. veljače 1805. u Vallecorsi (Italija) u imućnoj i uglednoj obitelji. Sa 17 godina, za vrijeme pučkih misija u Vallecorsi, Marija De Mattias susreće Gašpara del Bufalo, Misionara Krvi Kristove. Taj susret mijenja njezin život, otvara mnoga pitanja, nove spoznaje i želju za prepoznavanjem vlastitog poziva. Nakon dugih razmišljanja, savjetovanja i molitve, u dobi od 29 godina ostavlja obitelj i Vallecorsu, te odlazi u Acuto, mjesto u pokrajini Lazio (Papinska država), gdje 4. ožujka 1834. otvara školu i s djevojkom Marijom Tullio započinje život zajednice Klanjateljica. Tako je spomenuti datum zapravo dan utemeljenja Družbe Klanjateljica Krvi Kristove. Započinje rad sa siromašnim djevojčicama, kasnije i ženama. Već u prvim danima pridružuju joj se mnoge djevojke želeći nasljedovati Krista slijedeći njezin primjer. Uskoro životni prostor u Acutu postaje premalen, a pozivi svećenika i općinskih vlasti za otvaranjem škola i u drugim mjestima sve su češći. Marija je za svoga života otvorila 68 zajednica u Italiji te proširila Družbu u Englesku i Švicarsku. O komunikaciji sa sestrama, biskupima, svećenicima, duhovnikom i ostalima svjedoči preko 2000 pisama, koja su neiscrpno blago i izvor nadahnuća današnjim Klanjateljicama. Umrla je u Rimu 20. kolovoza 1866. Papa Pio XII. proglasio ju je blaženom 1. listopada 1950., a papa Ivan Pavao II. svetom 18. svibnja 2003.
