Članovi Zajednice Krvi Kristove iz župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu svjedočili su u subotu, 07. prosinca 2013. godine o neizmjernom bogatstvu Božje riječi kroz program duhovne obnove koji je vodila s. Ancila.
Nakon pozdravnih riječi i uvodne molitve pokušali smo pronaći odgovor na pitanje: Što je to što karakterizira pravog vjernika, po čemu se takav uvijek može prepoznati. Navodeći niz pojavnih oblika kao što su bogobojaznost, ljubav, poštenje, predanost, pouzdanje i slično, sublimiran je odgovor u postavci da je pravi vjernik onaj koji ima osobni odnos s Bogom, koji s Bogom živi i koji mu se obraća kao osobi i to osobi koja je stalno uz njega prisutna.
Nakon čitanja odlomka iz Evanđelja (Lk 15,1-3; 11-32) „… ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje…“, kroz pojedinačna razmatranja u manjim skupinama tražili smo odgovor na pitanja: koje su osobine oca i da li mlađi i stariji sin imaju osobni odnos s ocem.
I tada upravo čovjek shvati kako je velika i silna Božja riječ, jer koliko god puta pročitali ili čuli evanđelje, koliko god puta nam ga netko protumači ili obradi i misliš da ti je sve jasno, shvatiš da su dubina i doseg Božje riječi neizmjerni i da ju nikada ne možeš u cijelosti spoznati.
Iznoseći pojedinačne odgovore na zadana pitanja sudionici susreta prepoznali su u ocu osobine Nebeskog Oca – milosrđe, neizmjernu i bezuvjetnu ljubav, praštanje, pravednost… Za mlađeg sina zaključili su da je u sebi nosio klicu osobnog odnosa s ocem, koja je zamrla nakon što je napustio roditeljski dom, ali je opet oživjela u trenutku kada se pokajao i zamolio oca da ga primi pod svoje okrilje. S druge strane, stariji sin je promatrač, on poštuje oca, poštuje pravila zato što smatra da je to njegova dužnost, a ne zato što kroz osobni odnos želi postići zajedništvo s ocem. K tome, on ne želi da se njegov brat vrati ocu, premda je očeva ljubav neizmjerna i nepodijeljena.
Ostaje nam zapitati se je li mi, kao vjernici, shvaćamo koliku sreću i milost imamo da su nam stalno dostupni darovi našega Oca, da je on uvijek s nama i da će nam u svakom trenutku kroz sakrament pomirenja vratiti naše ljudsko dostojanstvo.
Susret je nastavljen euharistijskim klanjanjem, kojemu je nazočio također i župnik Dražen Karačić, te s. Ancila i s. Davida. Otvorili smo Isusu svoju dušu i molili ga za snagu svjedočenja te da rijekom svoje presvete Krvi zalije i iscijeli naše rane.
Program je završio druženjem u Pastoralnom centru uz bogatstvo mirisa i okusa slastica pripravljenih vrijednim rukama naši članica. Radujemo se ponovnom susretu.
