Sestre Klanjateljice Krvi Kristove dolaze u Banjaluku iz Austrije (Feldkirch) 7. listopada 1879. na poziv trapističkog priora Franza Pfannera. Turski čardak, preuređen za stanovanje, postao je prvi sestarski samostan te je nazvan Nazaret.
Sestre ubrzo po dolasku grade škole i osnivaju nove zajednice, najprije u okolici Banjaluke, a potom i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Od 1927. na poziv mnogih župnika i zbog potreba rada s djecom osnivaju prve zajednice u Hrvatskoj, a u Zagrebu otvaraju prvu zajednicu 1933. godine.
Nakon Drugog svjetskog rata (1941. – 1945.) sestre su suočene s oduzimanjem imovine – vlastitih škola i kuća – te nastavljaju život i poslanje unutar svojih samostana i usmjeruju se prema župama u kojima osnivaju nove zajednice.
Domovinski rat (1991. – 1995.) prekida razgranato apostolsko djelovanje. Sestre su protjerane iz nekih mjesta te odlaze u druga odgovarajući tako na Kristov poziv da s njim sudjeluju u otkupiteljskom poslanju.
Klanjateljice Krvi Kristove i danas slijede poziv i poslanje svoje Utemeljiteljice. Po raznim službama naviještanja evanđelja i promicanja ljudskoga društva, po molitvi i nošenju križa Kristova, po svakidašnjem sudjelovanju u izgradnji tijela Kristova i danas svojim životom i djelovanjem pomažu da svako stvorenje napreduje prema onom lijepom poretku stvari što ga je Sin Božji došao utemeljiti svojom krvlju.
