Coober Pedy, pustinjski glavni grad, najveće nalazište opala u svijetu. Gradić Coober Peedy je smješten 846 km sjeverno od Adelaide u Južnoj Australiji. To je rudnik opala, multikulturna zajednica gdje neki ljudi još i danas žive i rade pod zemljom.
U srcu Austrlije, Coober Pedy pruža jedinstveno iskustvo kao svjetski snabdjevač opala. Gradić je popularan po podzemnim kućama (domovima) dućanima, hotelima i crkvama. Broji 3.500 stanovnika, s oko 45 različitih nacionalnosti među kojima su i Hrvati.
Kako je nastao ovaj gradić? Obližnje mjesto služilo je za kampiranje. Godine 1914. u jednoj skupini najmlađi član, dječak od 14 godina, Villie Hutchison. Neposlušan pravilima kojih su se morali pridržavati na ovakvim samotnim mjestima, Villie je otišao iz kampa u potragu za vodom. Vratio se predvečer tog dana, veoma umoran ali svijetlih očiju. On, ne samo da je pronašao vodu, nego i “kamenje različitih boja”. Dječak nije znao vrijednost ovog kamenja, ali njegov otac i ostali su prepoznali što se krije u okolici.
Zbog udaljenosti, samo je nekoliko ljudi počelo kopati ovaj rudnik. Prvi nalet rudara bio je 1919. godine, ali kupaca nije bilo prije 1920. U tom razdoblju pronađeno je jako puno opala i stanovništvo je poraslo na nekoliko stotina ljudi. Manjak vode na tim terenima je uvijek bio problem. Temperatura se diže i do 50 stupnjeva. Situacija je bila toliko kritična da je Vlada Južne Australije 1924. dala sagraditi veliku cisternu što je djelomično riješilo problem tako da je na svakog stanovnika dotjecalo 110 litara vode za tjedan dana. Danas na tom području ima više kiša i makar su vrućine velike, ali voda dotječe za potrebe stanovništva.
Kopanje opala u Cobber Pedy se naglo proširilo do 1960. Mnogi emigranti iz Europe, dolazeći u Australiju uputili su se u taj kraj tražeći svoju sreću. Ovo je danas najveća multietnička zajednica u kojoj je visok postotak domorodaca – Aboriđina.
Tako su dolazili i Hrvati i tu se nastanjivali. Među njima je bio veliki broj samaca, ali i nešto oženjenih. Ritam života je bio potpuno drugačiji nego u ostalim gradovima. Kad nisu radili u rudniku kopajući opal, vrijeme su provodili u gostionicama i tako su mnogi postali alkoholičari. Pojedinci nisu ni danas došli do normalnog životnog standarda.
Danas Coober Pedy predstavlja jedinstven i dosta visok životni standard. Ljudi se još bave kopanjem opala, ali ne toliko kao prije, jer je rudnik prilično iscrpljen, a nema više ni kupaca kako prije. Glavni kupci su bili Kinezi.
Zanimljive su podzemne crkve, hoteli i drugi objekti. Mnogi ljudi (oko 50% još žive u podzemnim stanovima (dugouts), gdje je temperatura ugodna: ljeti hladnija,a zimi toplija. Što se tiče pastoralne brige, za Hrvate se brine dušobržnik iz Južne Australije.
Prije dvije godine Ured za brigu starijih u Adelaide poduzeo je istraživanje o potrebama umirovljenika u malim etničkim zajednicama. Hrvatska zajednica je među prvima po potrebama. Budući da Ured za usluge starijim osobama u gradu Adelaide, u kojemu nesebično rade Klanjateljice Krvi Kristove, već nekoliko godina koordinira, a Vladin Ured za Obitelji i Zajednice ga financira, isti Ured je razgovarao s nama kako bi produžio usluge ljudima u Coober Pedy, gdje se u ovom trenutku nalazi najmanje 50-tak Hrvata. Većinom su to stariji ljudi, kojima su potrebne različite usluge, a najviše društvena potpora, jer su osamljeni i nemaju nikoga tko bi ih animirao ili organizirao neke vrste druženja. Postoje australske Udruge i zato osobno s njima uspostavljam kontakte, kako bismo djelovali ujedinjeno, jer jezik je uvijek problem.
Vidjeli smo da su ljudi potrebni društvene potpore, ali isto tako i pastoralne. Uz sav socijalni rad, najviše nas s tim ljudima veseli pastoralni rad pripremamo ih za susret s Bogom. Mnogi su u dubokim godinama, a vjerski potpuno nepoučeni i tu je ta velika bijeda. Kad smo prošle godine organizirale pjevanje božićnih pjesama jedan od prisutnih je uzdahnuo i rekao: “Prošlo je oko 40 godina kad sam zadnji puta zapjevao božićnu pjesmu.” … Neka Gospodin blagoslovi ovo naše nastojanje oko pružanja novog života našim iseljenicima i na ovom pustinjskom terenu.
U ime svih njih od srca želimo svima Sretan Božić i blagoslovljenu Novu godinu. Neka Isus, čiji rođendan slavimo, bude uvijek naš Emanuel – Bog s nama.
