„Kada otvoriš oči, vidiš sjaj u očima drugih. Kada otvoriš uši, čuješ kako drugi dišu. Kada otvoriš ruke, uvijek ti netko padne u zagrljaj.“ A kada otvoriš vrata doma, to je već prvi korak ka otvaranju nutarnjeg doma, svoga srca.
Zajednica Klanjateljica Krvi Kristove u Zagrebu, Vinobreška 16, omogućila je iskustvo djevojkama koje traže svoj životni put kroz Dane otvorenih vrata u samostanu od 24. do 26. veljače 2017.
Okupila se manja skupina djevojaka, ali od juga do sjevera Hrvatske. Temu susreta obilježila su biblijska čitanja: „Ne budite zabrinuti za život svoj! (Mt 6, 26) … Oči je svoje stavio u srca njihova da im pokaže … (Sir 17, 8)“.
Dva puna dana bila su prožeta jednostavnom, ali dinamičnom svakodnevicom sestara u zajednici, kojoj su se djevojke od samog početka pridružile otvorena srca i duha.
Antonija Radosoljić i Jelena Mamić
1. 3. 2017.
DANI OTVORENIH VRATA
u Zagrebu, Vinobreška 16
24.-26. veljače 2017.
DOJMOVI SUDIONICA
Pitanje o vlastitom životnom pozivu, o životnom putu, rodila je želju za iskustvom u redovničkoj zajednici. U meni je tinjao onaj „sveti nemir“ koji me odveo do sestara Klanjateljica Krvi Kristove, u Podsused. Umorna već od stajanja na raskrižju putova – poziv za redovnički život i poziv za brak, na početku nisam imala prevelikih očekivanja, samo je bila prisutna nada da će mi Bog na svoj način pokazati smjer. Zakoračivši u samostan, časne sestre su me dočekale svojom otvorenošću, velikodušnošću te toplim zagrljajem. Tjedan dana, koliko sam provela kod Klanjateljica Krvi Kristove bilo je baš ono što mi je trebalo. Od početka, uključena sam bila u njihove zajedničke poslove, molitvu i odlazak na svetu misu. Ono što mi je bilo drago, a istodobno i važno je mogućnost duhovnog razgovora. Sestre su, a posebno s. Danijela, bile spremne iskreno poslušati sve ono što me muči i s čim se borim. Hvala im! Moj boravak u samostanu zaokružen je na, meni osobno, divan način – Danom otvorenih vrata. Uoči samo događaja, u samostan su počele pristizati i ostale djevojke koje su tražile svoj životni poziv ili su ga našle, ali ih je ljubav prema Gospodinu pozvala na produbljivanje odnosa s Njim. Taj vikend otvorenih vrata započeo je međusobnim upoznavanjem, zajedničkim aktivnostima (u kuhinji,…) te molitvom. Tema Dana otvorenih vrata je ujedno bila i snažna poruka za sve nas i to za svaki dan – „Ne boj se“. Kroz Bibliodramu, koju smo radile u grupama, posvijestile smo jedna drugoj, kroz glumački prikaz, kako u našim životima nema mjesta brizi, ukoliko Bogu otvorimo vrata u tom istom životu. On brine za naše tijelo, daje nam hranu i poručuje nam za svaki naš dan „ne boj se“, „Ja se brinem za tebe“, „vjeruj u mene i moju Providnost“. O kako je divan naš Bog! – mogle smo vidjeti, čuti prilikom svjedočanstva svake od nas djevojaka pa i sestara koje su nesebično podijelile svoje misli, osjećaje, ohrabrenja. Sve je to još posebnije došlo do izražaja prilikom Lectio Divina kada je svaka od nas bez suzdržanosti otvorila svoje srce za svjedočenje Božjeg prsta u našim životima te onog što Bog progovara svakoj ponaosob. Predivno zajedničko druženje, molitva i smijeh koji je dodatno ispunio samostan, zaokruženo je klanjanjem i molitvom zahvale na svemu što nam Bog daje, na milosti da budemo upravo na tom mjestu na kojem smo bile, okupljene u Njegovo ime.
Doživljeno iskustvo je zaista nešto što ću pamtiti, a s njim sam dobila i nove, iskrene prijateljice. ☺ I, kada pogledam unatrag, ne žalim ni trenutak kada sam odlučila napraviti iskustvo, boraviti s Bogom i sestrama, a kasnije i svim djevojkama u samostanu Klanjateljica. Sva svjedočanstva sestara o njihovom pozivu te njihova ljubav prema Gospodinu, otvorenost, velikodušnost, istinska radost jesu pohranjena u posebnoj riznici mog srca. Odgovori na moja pitanja nisu potpuno rasvijetljeni, ali Bog mi je dao putokaz što i kako dalje. I kaže mi „ne boj se, oči sam svoje stavio u srce tvoje i vidjet ćeš, i znat ćeš kuda i kako dalje. Samo mi vjeruj i hodaj u mojoj prisutnosti“.
Od srca zahvaljujem Klanjateljicama Krvi Kristove na predivnom iskustvu u njihovoj zajednici, a za sve djevojke koje traže svoj put – budite hrabre! Ne dozvolite da sutra pitate sebe što bi bilo da sam otišla na iskustvo u samostan. Idi, proživi to iskustvo, važno je da tražiš, a Bog će dozvoliti da nađeš i pokazat će ti što ti je činiti da se On kroz tebe proslavi. „Ne boj se…“.
Jelena Mamić
„Kada otvoriš oči, vidiš sjaj u očima drugih. Kada otvoriš uši, čuješ kako drugi dišu. Kada otvoriš ruke, uvijek ti netko padne u zagrljaj.“ A kada otvoriš vrata doma, to je već prvi korak ka otvaranju nutarnjeg doma, svoga srca. Zajednica Klanjateljica Krvi Kristove omogućila je u Podsusedu od 24. do 26. veljače 2017., iskustvo djevojkama koje traže svoj životni put Dane otvorenih vrata u samostanu. Moje pitanje redovničkog poziva kao odabira životnog puta kreće još od 2004. godine, intezivnijim traganjem od 2008. godine sve do danas. Čuvši za Klanjateljice, čitajući životopis, rad i djelovanje njihove utemeljiteljice sv. Marije De Mattias, moje srce je progovorilo. Neobičnim stjecajem okolnosti došla sam u kontakt s Klanjateljicama koje su tada bile spremne pomoći u traženju puta nepoznatoj djevojci i na tome im velika hvala. Upravo time, započinje i moje dublje upoznavanje zajednice, a sudjelovanje na ovogodišnjim Danima otvorenih vrata me potaklo da donesem i svoju konačnu odluku. Susret je započeo okupljanjem, zajedničkim aktivnostima te molitvom. Snažan dojam je ostavio svaki pojedini element programa ovog susreta,klanjanje i meditacija pred Presvetim koja za mene ima poseban karakter, nešto što vrlo duboko i osobno proživljavam, osobni susret pred živim Kristom, kojemu slobodno i bez straha možemo prići, koji nas uvijek spremno čeka. Bibliodrama, gdje smo uz razmatranje, razgovor, te glumačke aktivnosti pokušale prikazati svaka na svoj način samu temu susreta, koja je bila iznimno značajna za sve nas: „Ne budite zabrinuti za život svoj“ i „Oči je svoje stavio u srca njihova da im pokaže…“ Upravo te rečenice govore o snazi i duhovnosti ovog susreta. Susreta koji je bio iznimno emotivan i dirljiv za sve djevojke koje su se odazvale. Bog ponire u dubinu ljudskog srca, tu se krije sve ono što čovjek ne mora ili ne može reći i objasniti, već samo shvatiti. On je taj koji kao lahor tiho dotiče, svojim pogledom upućuje pogled naš, jer samo Bog u duši može raširiti u njoj sjaj. Kao sudionica ovog susreta koji je za mene značio puno, jako puno…želim potaknuti sve djevojke koje traže svoj životni put, mir i duhovno okrepljenje. Zaista ova zajednica pruža uvid u zajedništvo, dijeljenje duhovnih i radnih aktivnosti. Prekrasno je bilo vidjeti i čuti različite životne priče, strahove, dvojbe, pitanja, nemire, ali i radosti zbog koje smo okupljene zajedno posebno u dijelu Lectio Divina, gdje je vrlo spontano i bez oklijevanja došlo do otvaranja djevojačkih srdaca. Čuti i osluškivati Božju Riječ, jest temelj onoga što nam je darovano kroz ovaj susret. Jer, Njegovo mjesto boravka je najdublja odaja našeg srca. Stoga je važno da sve ono što nas inače zaokuplja, uzbuđuje i odvraća od ljubavi prema Njemu nikad ne pustimo da prodre u tu najdublju odaju našeg srca, gdje boravi i vlada On. Tu mora naše srce ostati nedirnuto od svega što nas želi uzdrmati i slomiti našu ljubav prema Njemu.
Upravo zbog takvog načina života, iskazivanja Božje ljubavi prema čovjeku, jak dojam su sve sestre ostavile na mene, zbog svoje spontanosti, jednostavnosti i otvorenosti… Odgovori na moja pitanja, sumnje su velikim dijelom dani i kroz zajedničke i kroz osobne razgovore sa sestrama, na čemu se od srca želim zahvaliti… Zahvaliti za sve razgovore, upute, pitanja, odgovore, blagoslove, poticaje, radosti koje su podijelile zajedno s nama…
I, na kraju želim završti mislima utemeljiteljice Klanjateljica Krvi Kristove, sv. Marije De Mattias: „Budi radosna i u miru. Uzdaj se jako u dobroga Boga. (800)“
Antonija Radosoljić
