Sestra Serafina Cinque, krsnim imenom Noemi, rođena je 31. siječnja 1913. u Boca das Garças (Urucurituba), naselje uz rijeku Amazonu (Brazil), od roditelja koji su došli iz talijanskog mjesta Salerno. Druga od dvanaestero djece, zbog krhkog zdravlja bila je zaštićena i pomalo „razmažena“.
Otac je u njenoj jedanaestoj godini povjerava sestrama Doroteama u Manausu kako bi primila odgoj i izobrazbu. Sestre su je pripremile za prvu pričest i Noemi je tog istog dana neočekivano izjavila da želi biti potpuno Isusova. Roditelji joj nisu odmah dopustili odlazak u samostan. Za vrijeme studija zdušno se zalagala u svojoj župi u Manausu. Završila je učiteljski studij i školu za medicinske sestre kako bi mogla pomoći bolesnima i siromašnima.
Godine 1946., u dobi od 33 godine, ušla je u zajednicu Klanjateljica Krvi Kristove, koje su došle iz SAD-a i otvorile misiju u Amazoniji. Siromaštvo koje ju je okruživalo duboko joj je dotaklo srce i nije joj dopuštalo da zatvori oči. Štoviše, potiče je na neumorno zalaganje.
Poticala je mladiće i djevojke na studij kako bi imali bolju budućnost, bdjela je uz krevete trudnica kako bi spasila majke i djecu; prihvaćala bolesnike i liječila ih lijekovima koje je sama pripremala, a poučavala je i druge kako bi pomagali i nastavili njezin posao.
Godine 1972., kada je otvorena Transamazonska cesta – izazov za mnoge siromašne Brazilce – sestra Serafina premještena je u Altamiru, gradić u srcu šume, kako bi poučavala u večernjoj školi na Institutu Marija De Mattias i vodila biskupijsku ambulantu. Tu se sestra Serafina susreće s još surovijom ljudskom stvarnošću, koja se povećavala otvaranjem Transamazonske ceste. Zalagala se svim sredstvima da pomogne ženama koje dolaze iz zabačenih sela i šuma u grad da nas svijet donesu novo stvorenje, a nemaju nikakav smještaj. Sestra Serafina je i za njih kao i za siromašne bolesnike uvijek imala mjesta u svojoj maloj ambulanti. Na njeno inzistiranje i molbu biskup Eurico Kräutler, inače osjetljiv za navedenu stvarnost, pomogao je da se izgradi kuća-prihvatilište za trudnice koju je sestra Serafina prozvala Kuća Božanske providnosti jer će biti uzdržavana velikodušnošću građana Altamire i seljaka iz šume.
Godine 1984., Kuća Božanske providnosti i druga kuća, koja je kasnije izgrađena za bolesnike, Utočište svetog Gašpara, ubrzo su napunile 100 osoba. Kako bi pribavila neophodno za život, sestra Serafina svaki dan prosi od vrata do vrata i tako je iskusila kako je Bog dobar, stoga taj izričaj postaje njezin moto. Zbog njene ljubavi i požrtvovnosti za siromahe, bolesne i trudnice prozvali su je “Majka Terezija iz Altamire”, a nacionalni tisak nazvao ju je “Bijeli anđeo Transamazonije”.
Svrha rada sestre Serafine nije bila samo zdravstvena zaštita, nego ljudska, građanska, kulturna i vjernička formaciji svih koji su živjeli u Kući Božanske providnosti.
Stalno spremna na neposrednu pomoć drugima, bila je usmjerena na budućnost tih osoba, na njihov dostojanstven i samostalan život.
Iscrpljena od karcinoma limfnih žlijezda umrla je u Manausu 21. listopada 1988. godine na glasu svetosti. Dana 27. siječnja 2014. papa Franjo potpisao je Dekret kojim su priznate njezine herojske kreposti što je ujedno znak da ju Crkva priznaje Službenicom Božjom.