Rođena je 18. VII. 1839. u Birkendorfu (kneževina Baden, Njemačka).
Dolazi među prvim kandidaticama koje je primila zajednica u Gurtweilu (Njemačka) 1858. Ova zajednica slijedi apostolsko usmjerenje i Pravilo Klanjateljica Krvi Kristove, dok zajednica koja je ostala u Ottmarsheimu (Francuska), sve više ima kontemplativno usmjerenje i nakon nekog vremena pripaja se jednoj grani benediktinske družbe. Zajednicu u Gurtweilu materijalno i duhovno prati ravnatelj Frässle, ali zbog toga oslabljuju veze ovih Klanjateljica s Vrhovnom upravom u Rimu.
1862. s. Hermina je položila prve zavjete i zajedno sa sestrama živjela i radila u ustanovi za nezbrinute djevojčice u Gurtweilu.
Značajniju ulogu dobiva, kad većina sestara zbog progona i nemogućnosti apostolskog djelovanja odlazi u Ameriku (danas Regija SAD), a ostaju samo osam starijih i bolesnih sestara. Brigu za njih preuzima s. Hermina. Nastojeći zajednici osigurati potrebna sredstva za život i mogućnost za apostolsko djelovanje, odlazi sa sestrama u Feldkirch (Tirol), a zatim u Rankweil (Austrija). Nakon kraćeg boravka zajednica se ponovno vraća u Feldkirch.
Još dok su sestre djelovale u Gurtweilu počele su gubiti povezanost s Rimom i Vrhovnom upravom Družbe. S. Hermina radi na ponovnom povezivanju i zbog toga se mora odreći i dugogodišnjeg duhovnika i dobročinitelja zajednice ravnatelja Frässlea. Duboka svijest i želja s. Hermine za jedinstvom s Vrhovnom poglavaricom u Rimu, omogućilo je da ova zajednica ponovno osjeti da je dio iste Družbe.
S. Hermina prima nova zvanja unatoč tome što zajednica nema sređene uvjete za život i rad. U stalnom je traganju za sigurnim mjestom gdje bi zajednica imala mogućnosti apostolskog djelovanja.
Lokalni biskup smatra da je najbolje rješenje da se zajednica pripoji novoj družbi istog naziva iz Schellenberga, ali s. Hermina čvrsto odbija i prianja uz Družbu kojoj pripada. Sestre odgaja i pomaže im rasti u karizmi Klanjateljica.
Nakon poziva trapista p. Franza Pfannera da sestre dođu u Bosnu u blizinu njihovog samostana u predgrađu Banja Luke, sestra Hermina traži dozvolu Vrhovne poglavarice i 1. X. 1879. četiri sestre i nekoliko pripravnica kreću na put. Bosna je nedugo prije toga bila oslobođena turske vlasti i potrebe za vjerskom i kulturnom obnovom bile su velike.
U Banja Luku sestre dolaze 7. X. 1879. i smještaju se u kupljeni turski čardak kojeg su trapisti pripremili i preuredili u samostan.
Suočavaju se s brojnim problemima i osiguravanjem osnovnih uvjeta za život. Krče zemlju, ali odmah počinju i s apostolskim djelovanjem: primaju prvu djecu u sirotište, otvaraju školu. Počinju izgradnju sirotišta i škole te uče jezik kako bi mogle raditi u školi.
S. Hermina osigurava zajednici i duhovnu hranu: uspostavljena je kapelica u samostanu, duhovnika imaju kod redovnika trapista, a ona sama svojim živom naravi budi vjeru i dobro raspoloženje među sestrama unatoč teškoćama i siromaštvu.
Zbog njezinog značaja za život zajednice, sestre je pogodila njezina iznenadna smrt. U dobi od 43 godine umrla je 6. IV. 1882. nakon kraće bolesti.
Preko njezine osobe Bog se poslužio kako bi vodio ovu skupinu Klanjateljica na nove prostore u Bosnu što predstavlja početke današnje Regije Zagreb. O daljnjoj povijesti Regije Zagreb možete pročitati u linku Povijest.