U organizaciji Doma za starije i nemoćne osobe “Dragi bližnji” Okučani, koji vode sestre Klanjateljice Krvi Kristove i Općine Okučani, 1. listopada 2016. bogatim programom obilježen je Međunarodni dan starijih osoba.
Istoga dana obilježena je i 8. obljetnica djelovanja Doma. U Kino dvorani okupili su se korisnici i djelatnici Doma “Dragi bližnji” te starije osobe s navedenog područja, o kojima okučanska općina brine kroz program “Pomoć u kući starijim i nemoćnim osobama”.
Svečanost je započela slavljem sv. Mise koju je slavio okučanski župnik fra Mario Radman, a nazočni stari i bolesni mogli su primiti i sakrament bolesničkog pomazanja. Također je postavljena i izložba radova starijih osoba, a posjetitelji su se mogli upoznati s načinom rada Doma “Dragi bližnji” te s Programom pomoći starijim osobama, u kojem je trenutačno uposleno 19 osoba s područja općine Okučani.
Na samom početku programa svima nazočnima se obratila i s. Ljubica Radovac, vršiteljica dužnosti ravnateljice Doma, a program koji je uslijedio vodila je Josipa Crnogorac, socijalna radnica i vježbenica u Domu. U kulturno-zabavnom programu sudjelovali su mali folkloraši KUD-a “Tkanica” Okučani, pjevačke skupine Doma “Dragi bližnji” i Udruge umirovljenika Nova Gradiška. Pjesme jednog od korisnika Doma, gosp. Vinka Ugarkovića, recitirale su djevojčice Kristina Kokalović i Paula Debartoli. Mlada talentirana glazbenica Ira Mandir predstavila se na violini. Svoje iskustvo suradnje s Domom i veliku zahvalnost izrazila je i članica obitelji jedne korisnice, gđa. Romana Đuričić, a njezine stihove donosimo u nastavku.
Josipa Crnogorac
Okučani, 5. 10. 2016.
Moja mama, od kada je u Domu „Dragi bližnji“ nije sama.
Upoznala je Stajku, Slavku, Stipu i veselu ekipu.
Svakih mjesec dana sv. Josipa puna je dvorana.
Od dva tri rođendana već je tjesna, ples i pjesma fešta je mjesna.
Čuje se Josipin smjeh, kao najbolji lijek.
U kuhinju na ručak lako je poći, jer tu ćeš liftom doći.
Sve su časne drage, dobre i krasne.
Kad te nešto boli tu su sestre i Maja, uz njih se lakše sanja.
Kad se moja duša umori, u cvjetnom vrtu, kipu Gospe, srce mi prozbori.
Da ne zaboravim spomenuti sve zaposlene ljude, koji se oko korisnika silno trude.
Puno im zato hvala! Ne znam što bih im za zahvalu dala.
Ni zamislit’ ne bih mogla, iz svih snova, ali tu je moja obitelj nova.
Romana Đuričić
