Predavanje su na Redovničkom danu održali: don Ivan Marijanović, SDB i s. Danijela Anić, ASC, a sudjelovalo je oko 220 redovnika i redovnica.
U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održan je u subotu 5. rujna u franjevačkom samostanu i župi Uznesenja BDM u Tolisi XVIII. redovnički dan na temu “Redovnici i redovnice u Godini posvećenog života”. Sudjelovalo je oko 220 redovnika/ca.
Otvarajući skup predsjednik Konferencije VRPP Bosne i Hercegovine fra Lovro Gavran zaželio je svima dobrodošlicu. Gvardijan samostana fra Marijan Živković također je pozdravio sudionike izrazivši radost što se Redovnički dan održava u toliškom samostanu. Nazočne je pozdravio, u ime Biskupske konferencije BiH banjolučki pomoćni biskup mons. dr. Marko Semren, koji je izrazio radost što u Godini posvećenog života može sudjelovati u slavlju Redovničkog dana.
Prvo predavanje “Redovništo: Identitet – Spomen i proroštvo. Izgradnja i obnova.” održao je mr. don Ivan Marijanović, član Hrvatske salezijanske provincije sv. Ivana Bosca. Na početku, govorio je o specifičnostima redovničkog identiteta kao karizmatskom daru i vlastitoj zadaći, te o evanđeoskom temelju redovništva – krsnom pozivu. “Kao dobar učitelj Isus pokazuje svojim životom i činom što očekuje od svojih učenika: uzeti i nositi križ (Mt 10,38-39); odreći se samoga sebe i ići za njim (usp. Mt 16,24-27); uzeti jaram na sebe i učiti od njega koji je krotka i ponizna srca (Mt 11,29-30). Predavač se zapitao: “Jesmo li shvatili tajnu redovništva? Jesmo li pronašli skriveno blago i dragocjen biser? Što nam znači Kristova preobrazba? (Mt 17,1-13). Nije li to put i naše preobrazbe: po muci i križu k slavi uskrsnuća? Zatim je istaknuo: “Najveća zapovijed – Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega (Mt 22,37-40) smisao je i ispunjenje Isusova učeništva i redovništva. Redovništvo je evanđeoski radikalizam u posebnoj stilizaciji, koji se duboko ukorjenjuje u evanđelje i Crkvu. To je jedan oblik kako Crkva živi evanđelje. Govoreći o krizi i suvremenom raslojavanju redovništva, naveo je nekoliko podskupina: umorni i zasićeni ‘istrošeni’, zadovoljni i profesionalni ‘ostvareni’, tražitelji i inovatori ‘nemirni duhovi’, rezignirani i revoltirani ‘razočarani’. Svaka od tih skupina ima svoj identitet o kojem treba voditi računa, ako se ne želi apstraktno govoriti o konkretnom redovničkom problemu.
S obzirom na izgradnju i obnovu redovničkog identiteta do njegove autentičnosti istaknuo je važnost odgoja i obrazovanja kao procesa rasta do punine mjere Kristove, te društveno-političkog, kulturnog i crkveno-vjerničkog djelovanja. Promatran u svojoj dinamičnoj perspektivi, redovnički identitet je cilj odgoja, a sastoji se u tome da surađujemo s Duhom Božjim koji nas vodi i prosvjetljuje, kako bi dar našega poziva učinio zbiljskim i osobnim. Samo živeći intimni odnos s Isusom redovnici i redovnice mogu u punini živjeti svoje ljudsko i kršćansko dostojanstvo, svoj autentični redovnički poziv i vlastiti identitet. U tom smislu put autentičnom redovničkom životu jest put izvoru toga života, put osobnom odnosu s Kristom. I samo taj osobni odnos s njim može jamčiti element “prilagođene obnove”, ukorijenjenost u vrijeme i prilike, mentalitet i duh današnjeg čovjeka, zaključio je don Marijanović.
Drugo predavanje “Izazov drugog poziva u redovničkom životu. Krhkost kao snaga za obnovu redovništva.” izložila je mr. s. Danijela Anić, ASC, članica sestara Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb. U prvom djelu svog izlaganja, govorila je o redovničkom pozivu – zvanju, pozivu na život te drugom pozivu ili pozivu na obraćenje. “U ovom drugom pozivu, ponovnom pozivu. Onaj koji je pozvao u život može pozvati ponovno na život specifičan unutar života. Prvi trenutak života shvaćenog kao poziv je poslušnost. Poslušnost je odgovor na život, a da bi se moglo čuti, važno je znati slušati”. Govoreći o pozivu u Bibliji, s. Anić je rekla kako “unatoč krhkostima i izdajama, Bog nastavlja pozivati i imati povjerenja u osobu koju je stvorio na svoju sliku. Ljudska krhkost postaje tako mjesto Božje milosti. Bog sam postaje krhak pred čovjekom, pred svojim izabranim narodom koji je upao u zamke grijeha, strahova, opasnosti svijeta gdje njegov poziv treba biti obnovljen. Kroz ljudsku i crkvenu povijest predstavlja se tako drugi poziv.”
U drugom djelu svog predavanja, s. Anić govorila je o redovničkom životu i “tamnoj noći” drugog poziva, pedagogiji nade te duhovnom buđenju i potrebi cjelovitog odgoja u redovničkom životu. Trajno obnavljanje ili povratak osobe k Bogu živomu putovima ponekad vrlo mračnim novi je poziv, drugi poziv, poziv na obraćenje za koji je svijest o vlastitom siromaštvu providonosna da bi mogla više živjetiistinu i autentičnu poniznost koje donose unutarnju slobodu, a za nju je potrebno umiranje sebi. Nijedan „slomljeni“ život nije osuđen na smrt. Uvijek postoji izlaz iz svake vrste ovisnosti, iz „slomljenih“ odnosa, iz jednog života u kojemu kao da Bog ne postoji, jer kad sam slab onda sam jak (usp. 2 Kor 12,11). Krhkost postaje put i poziv za obnovu života. To je Njegov drugi poziv, nova prilika za novi početak radikalnijeg i autentičnijeg nasljedovanja Gospodara života. U našoj nemoći Bog želi pokazati svoju svemoć.” zaključila je predavačica Anić.
Nakon predavanja, uslijedila je rasprava koju je vodila moderatorica Redovničkog dana mr. s. Kata Karadža, članica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije. Euharistijsko slavlje predslavio je mons. Semren u suslavlju više od 30 svećenika, a homiliju je izrekao provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM dr. fra Miljenko Šteko, OFM.
Nakon objeda sudionici su razgledavali knjižnicu i muzej samostana, a zatim je bio upriličen koncert župnog zbora “Adore” koji je također pjevao i svirao za vrijeme euharistijskog slavlja.
U poslijepodnevnim satima skup je zatvorio predsjednik KVRPP BiH fra Lovro Gavran.
