Na svetkovinu Duhova, 19. svibnja 2013., s. Matija Pavić, Kristina Vuković, članica Zajednice Krvi Kristove iz Bjelovara i ja, novakinja s. Sunčica Kunić, uputile smo se na apostolsko putovanje prema otoku Krku, točnije u župu Poljica s ciljem svjedočenja o ljepoti Božjeg poziva i lika sv. Marije De Mattias.
Poljica su malo živopisno mjesto smješteno u blizini Malinske na otoku Krku, a odiše autentičnošću i burnom poviješću; od malih uskih uličica, kamenih kuća i nebrojenih maslina do gotičke crkve sagrađene oko 1490. g., a posvećene sv. Kuzmi i Damjanu, u koje smo stigle na poziv župnika, vlč. Zvonimira Badurine Dudića, koji nas je i ove, kao i prethodnih godina, srdačno primio zajedno sa svojim župljanima.
U jednostavnim, spontanim i nadasve srdačnim susretima i prije Euharistijskog slavlja, dalo se osjetiti kako smo dobrodošle i očekivane, kao i ranijih godina dok smo u ovoj župi uspješno predstavljale Zakladu Marija De Mattias. Iskrena radost u očima vjernika i njihovo brižno zauzimanje za našu dobrodošlicu u svakom pogledu, bila nam je pravi poticaj. Zajedništvo koje smo toliko živo osjetile za vrijeme Sv. Mise, u čijem su animiranju skladno i lijepo sudjelovale sve generacije župljana, bio je odraz njihova otvorena srca, ali i duboke osobne ukorijenjenosti u Bogu. Po završetku Euharistije s. Matija je ukratko predstavila lik i djelo sv. Marije De Mattias čiju smo 10-u obljetnicu kanonizacije proslavile dan ranije, a potom sam posvjedočila iskustvo svog poziva i odaziva i na taj način nastojala konkretizirati želju sv. Marije De Mattias – svima objaviti ljubav i nježnost Raspetog Isusa, koji ljudsko srce zahvaća, preobražava i čini novo…
I Kristina Vuković, djevojka iz Bjelovara uputila je nekoliko poticajnih misli i podijelila iskustvo življenja duhovnosti Krvi Kristove u Zajednici Krvi Kristove. Osjetila se snažna otvorenost Duhu Svetom od strane sestara i župljana koja je urodila obostranom radošću i ganućem.
Poslijepodne je bilo obilježeno susretima sa župljanima, zajedničkom molitvom krunice u župnoj Crkvi te obilaskom otoka Krka. U kraćim, no ne manje obogaćujućim trenucima, susrele smo franjevce Trećoredce te sestre Benediktinke u gradu Krku, a u Punatu smo nakon toplog susreta s Karmelićankama Božanskog Srca Isusova okrunile dan zajedničkom svečanom molitvom hvale u njihovoj kapelici. Putovanje je to koje budi duboku zahvalnost prema svemu što Bog čini u našim životima i u životima ljudi s kojima smo se susrele, s kojima smo podijelile radost i ljepotu pripadnosti Kristu, ali i primile nadahnjujuća svjedočanstva pojedinaca, koja rađanju u našim srcima nadu i snagu i obnavljaju povjerenje u Gospodinov govor, u Njegovu nježnost i ljubav.
