Povjerenstvo za zvanja i pastoral mladih sestara Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb, organiziralo je i animiralo i ovoga ljeta ljetni kamp, šesti po redu u Centru „Sanguis Christi“ na otoku Olibu. Kamp je započeo 4. srpnja, a završio 8. kolovoza 2014. i u njemu su sudjelovale četiri grupe. U prvoj su grupi bila djeca od 4. do 7. razreda osnovne škole s nekoliko odraslih, u drugoj srednjoškolci, u trećoj studentska i radnička mladež dok su u četvrtoj grupi bile djevojke koje razmišljaju o duhovnom pozivu. Zajedno sa sestrama voditeljicama ukupno je u ovom kampu bila 51 osoba.
Svaka grupa je imala svoj specifičan program, a zajednička želja svima je bila upoznati dublje svoju vjeru, produbiti svijest pripadnosti Crkvi, otkrivati svoje mjesto i poslanje u zajednici vjernika, upoznati život i djelo svete Marije De Mattias, steći nova prijateljstva, uživati u blagodatima mora i drugo. Vjerujemo da će naš Centar u sljedećem ljetu imati još ljepši prostor te će biti u mogućnosti primiti još veći broj mladih i djece.
Odjeke samih sudionika VI. ljetnog kampa možete pročitati u nastavku.
s. Mirjana Juranović
„Zovem se Gabrijela Pavić i završila sam 5. razred. Od svog trećeg razreda dolazim kod sestara Klanjateljica Krvi Kristove na ljetne radionice u Ivanec i ove godine sestra Mirjana je moga brata, sestru, mamu i mene pozvala u ljetni kamp na Olib. Rado smo se odazvali i jedva čekali dan putovanja.
Olib je mali otok u Hrvatskoj. Nije jako naseljen i ima jako lijepu prirodu. Plaže su pješčane. Na plaži ne trebaš brinuti gdje ćeš staviti ručnik. Vlada potpuni mir i što je bitno, nema gužve. Za mene je boravak na Olibu bio pravi gušt. Uživala sam u svemu. Atmosfera među nama sudionicima bila je više nego odlična. Za sve doživljeno želimo zahvaliti s. Mirjani, na gostoprimstvu, na ukusnim jelima, na priboru za slikanje, crtanje, akrilnim bojama. Od svega napravljenog donijeli smo doma prekrasne radove kojima smo obradovali svoje bližnje.
Na otoku Olibu nema pitke vode. Kad sam došla u Zagreb počela sam više cijeniti vodu. S. Mirjana je za nas svakoga dana imala pripremljen program: gledali smo prezentacije, poučne filmove, zajedno molili i razgovarali, igrali se i drugo. Puno sam toga novoga naučila i u srcu nosim Olib kao lijepo sjećanje. Htjela bih se i sljedećeg ljeta vratiti na Olib.
Zahvaljujem svojoj obitelji i sestrama koje su nama djeci omogućile boravak na Olibu.“
Gabrijela Pavić, Zagreb
„Radost boravka i zajedništva s mladima uvijek je Božji dar s neba koji ispunjuje naša srca kršćanskom ljubavlju za svakog čovjeka i mirom, svakodnevno nas prateći kroz život. Duhovno-rekreativni ljetni kamp na otoku Olibu sestara Klanjateljica Krvi Kristove pružio mi je upravo tu, neprocjenjivo veliku radost koja me dotakla i pružila mi mogućnost rasta u vjeri, njezinog produbljivanja, boljeg poznavanja mene same i mladih kojima sam bila okružena. Iako sam boravila u sličnim zajednicama u okviru nacionalnih i internacionalnih susreta mladih, ova zajednica na Olibu ima svoju posebnost i jedinstvenost jer se temelji na kvalitetno obrađenom proučavanju i poučavanju kršćanske tematike koju su na kreativan i zanimljiv način osmislile te prenijele sestre Laura Cukar i Melita P. Kraševac, unijevši u svoj rad puno ljubavi, truda i predanosti što je rezultiralo otvorenošću i vedrinom duha mladih, spremnih da svjedoče svoja vjerska i životna iskustva, puneći se Duhom Svetim i živeći za Kristovu Riječ. Veoma me se dojmila jednostavnost života u ovoj zajednici, poštivanje dogovora, spremnost na rad i iskazivanje ponekih žrtvica, solidarnost, međusobno poštivanje i povjerenje, spremnost na pomoć, strpljivo slušanje i davanje savjeta. Kroz svakodnevnu molitvu, razmatranja nad biblijskim tekstovima, njihovu raspravu, kršćanske filmove, prezentacije i dnevne zadatke, pokazali smo intenzivnu želju za odlascima na nepresušne izvore Kristove ljubavi koju nam daje, napajajući se tako živom Riječi koja nas vodi i liječi u našem duhovnom rastu. U ovo moderno vrijeme kada se živi brzinski, nemajući vremena za Boga i bližnje, začarani materijalnim, ovozemaljskim lažnim blagodatima koje svijet pruža, nužno je pronaći jedino i trajno dobro, a to je naš Isus Krist, koji nas je plativši cijenu za naše grijehe, otkupio svojom predragocjenom Krvlju. Svaka njezina kap sveta je, jer nas čisti i obnavlja. U ovu olipsku oazu radosti i duhovnosti, pozvani su svi mladi koji lutaju u tami tražeći Krista kako bi im On dao sve potrebno da budu svjetlost svijeta, ali i svi oni koji bi željeli produbiti svoju vjeru, pronaći mir, živjeti zajedništvo kroz svakodnevne kućanske poslove, svetu Misu, molitve, pjesmu, igru. Osobno mi je boravak na Olibu puno značio i bio je duhovno plodonosan jer sam dobila odgovore na neka životna pitanja, naučila sam kako je bitno u potpunosti biti predan i sjedinjen s Isusom kao što je to bila sveta Maria de Mattias te sam u skromnosti srca proživjela predivne dane u zajedništvu s mladima i sestrama u prirodi, a posebno su me radovali trenutci zajedničke pobožnosti svete krunice u večernjim satima. Od srca zahvaljujem Spasitelju na mojem poslanju na Olib, sestrama Lauri i Meliti te mladima koji su postali moji prijatelji, na radosnom druženju. Drago mi je da smo pokazali kako je usprkos raznim negativnim, svjetovnim utjecajima, tehnologiji i zanemarivanju Boga, naša vjera jaka i postojana te da okupljeni u Isusovo ime, primajući Njegovu snagu i milost, imamo hrabrosti i želje živjeti i svjedočiti za Njega kroz sve dane našega ovozemaljskog putovanja, iščekujući dan susreta s Njime oči u oči.“ Navijeke blagoslovljena Krv Kristova!
Jelena Zidar, Lepoglava
ZahvaljujemotiOče
U petak 1. kolovoza 2014. počele su kreativno-duhovne radionice za mlade djevojke koje razmišljaju o duhovnom pozivu i općenito pozivu kojega nam On upućuje. Potaknute razmišljanjem tih 7 dana koje smo provele zajedno uz uživanja u blagodatima mora, postojale su i neke obveze kao što su: pripomoć kod spremanja objeda, briga za urednost prostorija i dr. Svaki dan smo nastojale imati zajedničke i osobne molitve, šutnje, meditacije, euharistije, radionice, mogućnosti izrade rukotvorina prema afinitetima, večernja druženja, šetnju, razgovor i slično.
Kada smo bile u tišini, molitvi, razmatranju, radosnom druženju te međusobnom pomaganju, spoznale smo kako svaki čovjek ima svoj psalam života kojega piše i izgrađuje cijeli život. Prepuštene sebi i volji Božjoj imale smo prilike dublje upoznati naš osobni odnos s Bogom ali i bližnjima. Svaki dan smo imale po dogovoru klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u kojemu smo promatrale živoga Boga među nama i zahvaljivali mu na ljubavi i pozivu koje nam upućuje te njegovu presvetu krv koju je prolio za nas na križu i darovao nam ono najljepše, uskrsli život. Toplina nježnosti, ljubavi i razumijevanja te dijeljenje međusobnog iskustva obogatile smo jedna drugu za daljnji put svoga poslanja. Ljubav u sebi nosi vapaj Bogu da bude uslišana tj. prihvaćena i uzvraćena. Sv. Augustin koga je ne tek molitva, već ljubav i suze majčine Bogu privele piše:„Ako ne želiš prestati moliti, ti ne prestani željeti. Neprestana tvoja želja, to je tvoj neprestan glas. Zašutjet ćeš ako prestaneš ljubiti.” Oblikovani smo riječju onih koji nas vole ili onih koji nas ne vole. I oblikovani smo riječju onih koji nam čak ne znaju niti ime. Čovječanstvo u svom srcu žudi za ljubavlju i prihvaćanjem, i ponekad jednostavna riječ ohrabrenja može napraviti ogroman utjecaj. Blagoslovljen je čovjek koji govori takve riječi. Što je točno poticaj, ohrabrenje koje smo spoznale na Olibu u zajedništvu različitih darova, generacija i zanimanja, pa i samoga poziva jest: davati jedni drugima sigurnost, nadu, pomoći si međusobno iskustvima, savjetima i prepustiti se Bogu da nas On ojača i učvrsti. To je plod našeg hoda. Naše riječi imaju mogućnost i ohrabriti i obeshrabriti. Svaki put kada progovorimo, nalazimo se pred izborom koju riječ želimo pustiti niz svoja usta.
Ništa nas izvana ne može umiriti, opustiti, odmoriti, kao mir u nama samima. A gdje naći taj odmor? Gdje nahraniti dušu? Kako naći mir? Iskoristite svoje odmore za malo tišine, za osluškivanje onih unutarnjih glasova. Usporite tempo, poslušajte što nam ISUS govori. I kada poslušamo Njegovu riječ osjetit ćemo mir, tišinu, bit ćemo prihvaćeni i voljeni. Odmorit ćemo se i smoći snage za dalje.
A što nam ISUS to govori? Govori nam da nas voli i da je uvijek s nama čak kada mi to i ne primjećujemo. Govori nam da volimo jedni druge i činimo dobro.”Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako” (Mt 11,28-30).
Tako smo mi iskoristile vrijeme odmora. Da se jače povežemo s Bogom. Da upoznamo svoj lik. Vrijeme ovoga boravka bilo je da se posvetimo Gospodinu i dođemo do novih spoznaja te nesvjesne toga nadnaravnog i nadprirodnog da On može promijeniti tvoj i moj život u trenutku. Iako nažalost nismo imale svaki dan mogućnosti biti na misi i doći do najveće tajne našega otkupljenja i sjedinjenja u svete pričesti nismo se dali smesti na svom putu traženja.Neumorno i radosno imale smo na umu da nas Bog ljubi, nagrađuje daje prilike svakodnevno. Prašta nama malovjernima i On je tu kako je činio za apostole u ono vrijeme tako čini sad i čini će dokle god je svijeta jer mi smo Njegovi apostoli!
Neka nas Bog obilno blagoslovi dok se pouzdajemo svi zajedno u Njega.
Vjerujem da Bog ima najbolje za sve nas! Voljela bih da u budućnosti otok Olib kako ga mladi zovu otok-sreće ne prestane rasiti u duhovnosti radionica Klanjateljica Krvi Kristove jer je jako korisno i plodnosno!
U ime svih nas zahvaljujem i našim dragim sestrama s. Luciji Bijelić i s. Lauri Cukar koje su nam pravile ukusne objede i pričale o svojemu poziv te nas nepretano nadahnjivale riječi Božjom. Posebno hvala s. Matiji Pavić preko koje je Gospodin providio i zbližio nas u Kristu. S. Matija pokazala nam je kako imati velikodušno srce za svog dragog bližnjeg i biti slobodne osobe te težiti nutarnjem miru i osobnom razgovoru s Bogom. “Vjera se pali od vjere, a vjeru može upalili onaj čija je vjera živa i zrela.”
Kristina Vuković, Bjelovar
