Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u okviru izbornog kolegija Duhovnost u socijalnom radu studenti su pod vodstvom prof. dr. sc. sestre Zdravke Leutar imali priliku upoznati metodu bibliodrame i aktivno u tome sudjelovati. U nastavku ovog teksta donosimo kratki prikaz:
Prije negoli smo upisali izborni kolegij Duhovnost u socijalnom radu čuli smo za bibliodramu, neki su od nas studenata čak sudjelovali u nekoj izvedbi, ali unatoč tome nismo imali cjelokupnu sliku o tome što je to točno bibliodrama.
Biblijski tekstovi na kojima smo radili bibliodramu bili su prispodoba o razmetnom sinu te priča o Mariji i Marti. Prije negoli smo počeli sa radom na tekstovima, pronašli smo ugodna mjesta, udobno se smjestili te pročitali tekstove dvaput. Nakon što je svaki od studenata još jednom u tišini pročitao za sebe trebali smo izdvojiti jednu riječ ili rečenicu koja nas u tom trenutku najviše dotiče, za koju prepoznajemo da je nama upućena. Nakon što smo ih prepoznali lagano šećući prostorom međusobno smo se pozdravljali upravo tom riječi/rečenicom. Slijedio je odabir mjesta na fakultetu gdje bismo smjestitili svoju riječ/rečenicu. Na tom smo mjestu izgovorili svoju riječ/rečenicu, popratili gestama te bi ostali studenti to ponovili za njim. Odabir mjesta na fakultetu je bio zaista zanimljiv, od ulaznih vrata, hodnika te knjižnice.
U prvom tekstu većina nas se prepoznala ili u starijem bratu ili u razmetnom sinu tako da smo odabrali rečenice „Bio je izgubljen i vratio se!“, „Vrati se doma ocu…“, „Oče, zgriješio sam i tebi i Bogu.“, „Molim te, primi me…“ dok su se neki studenti prepoznali u riječima oca „Sve što je moje i tvoje je“. Slijedila je dramska izvedba u kojoj smo skoro svi bili u ulogama starijeg i mlađeg brata, očeva te nekolicina u ulogama poput savjesti, radosti i oprosta. Unatoč ponovljenim ulogama uspjeli smo se više-manje uživjeti u uloge i doživjeti svoj lik. Očevi su mogli osjetiti ljutnju i bijes starije braće, ali i veselje i radost zato jer se mlađi sin vratio. Na kraju nas je prof. Leutar uvela u meditaciju u kojoj smo se trebali sjetiti nekog našeg odlaska, bilo simboličnog kao što je to odrastanje ili nekog konkretnog odlaska. Uvodeći nas korak po korak doista smo se uspjeli uživjeti i ponovno proživjeti individualno odabrani odlazak. Zatim je intervjuirala nekoliko studenata te smo na taj način saznali gdje se te osobe nalaze, kako se osjećaju, o čemu razmišljaju, što se oko njih događa te što misle da će se dogoditi. Situacije su bile autentične te su se studenti nalazili u važnim životnim situacijama kao što je to odlazak u Zagreb na studij, duhovna obnova na Modravama nakon koje je osoba trebala primijeniti sve što je iskusila u svakodnevni život dok su se dvije osobe nalazile na aerodromu, jedna u Egiptu ne znajući što će se dogoditi sljedeće, a druga se opraštala od svoje obitelji jer je razred srednje škole upisala u Americi. Iako je budućnost u tim trenucima bila neizvjesna osjećaji nade i vjere bili su jači. Kako nas je prof. Leutar uvela u prošlost, tako nas je korak po korak vratila u sadašnjost. Meditacija nas je podsjetila na naše jake strane, osobe koje su nam u tim trenucima bile podrška, osvijestili smo si koliko smo bili hrabri te da smo unatoč neizvjesnosti nadjačali osjećaje straha, nesigurnosti ili čak besmisla.
Drugi biblijski tekst o Mariji i Marti bio je uspješniji negoli je to bilo sa radom na prethodnoj prispodobi jer smo znali više te smo se u skladu s tim mogli bolje prilagoditi i sukladno tome i bolje uživjeli u uloge. Podjednako smo se prepoznali i u ulogama Marte i Marije i to u rečenicama „Brineš se i uznemiruješ za mnogo…“, „…bijaše sva zauzeta posluživanjem..“, „…sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu.“, „Reci joj dakle da mi pomogne.” te „Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.“ Zaključili smo da se zaista previše brinemo, da smo stalno u žurbi pa zbog te užurbanosti, ne samo grada, nego i zbog obveza na fakultetu, često zaboravimo na riječ Božju koja je toliko živa, praktična i korisna. Dramska izvedba je ovaj put rezultirala puno većim uspjehom jer smo odabrali jednu osobu za pojedinu ulogu dok su ostali promatrali. U biblijskom tekstu nema previše razgovora već samo okvir tako da nam je tak tekst oživio tek kada smo ga odglumili. Mogli smo vidjeti i promatrati što se to događalo u mislima Isusa, Marte i Marije te njihovo ponašanje.
Za kraj smo na panou kreirali drvo od papirića na koje zapisali svoje osjećaje, misli i spoznaje. Korijen drveta činili su papirići s mislima i osjećajima koje smo imali prije dolaska na izborni predmet, a to su osjećaji zbunjenosti, neizvjesnosti, neznanja, neupućenosti, ali i zanimanje, uzbuđenost i veselje. Deblo su činile spoznaje do kojih smo došli tijekom radionica, a to su da je kroz igru sve zabavnije, ponovno smo otkrili čar zajedništva, korisnost ove metode, povratak razmišljanju o vlastitoj duhovnosti, spoznaje o sebi i brojne druge. Krošnju su činili osjećaji i misli s kojima smo otišli, a to su osjećaji mira, zadovoljstva, ispunjenosti, radosti, znanja. Drvo je izgledalo točno onako kako i treba izgledati, razgranato korijenje, čvrsto i sigurno deblo s bujnom krošnjom. Zaista nam je to bilo korisno iskustvo te preporučamo svakome tko ima priliku da se uključi u bibliodramu, bilo kao sudionik, bilo kao voditelj.
Ivan Đordić
