Prvi ovogodišnji susret sestara juniorki Klanjateljica Krvi Kristove održan je 29. i 30. rujna 2012 u kući novicijata u Podsusedu.
Juniorska zajednica postala je bogatija za novu članicu, s. Lauru Cukar, dok je s. Jagoda Nikić, položivši doživotne zavjete, prihvatila novu apostolsku službu u zajednici u Novoj Gradišci.
Na samom početku susreta toplu dobrodošlicu poželjela je svim sudionicama nova odgojiteljica, s. Bernarda Krištić preuzevši službu magistre sestara juniorki od s. Mirjane Juranović. S. Mirjana je službu odgojiteljice vršila dvije godine i ovim putem još jedanput joj zahvaljujemo na podršci, povjerenju i ljubavi kojom je izgrađivala svaku pojedinu sestru.
S. Bernardi želimo dobrodošlicu i vjerujemo da ćemo, vođene Duhom, moći zajedno rasti u vjeri, ljubavi i sestrinskom zajedništvu otkrivajući ljepote ASC poziva.
Tema susreta bila je “Najviše zvanje – biti uvijek s Gospodinom”.
Prvi dio susreta bio je molitvenog karaktera, gdje smo zahvaljivale Gospodinu za apostolski poziv i privilegij suradnje s Njim u djelu otkupljenja i saopćavanja Očeve ljubavi i milosrđa našem “dragom bližnjemu”.
Potom je uslijedilo dublje upoznavanje kroz predstavljanje vlastitih ideala te odgovara na pitanja: što nas veseli i čega se plašimo? U daljnjem dijelu susreta sestre su nastojale pronaći i definirati sredstva za ostvarivanje ciljeva predviđenih prema planu formacije.
Potrebno je trajno produbljivati svoju ljubav prema Kristu i postupno ulaziti u proces vazmenog identiteta, suobličavanju Raspetoj Ljubavi kao i sv. MDM u zajednici Klanjateljica Krvi Kristove, hraneći se Božjom Riječju, sakramentima, molitvom i intimnim prijateljstvom s Kristom.
Nakon rada u paru te zajedničkog plenuma, definirana su sredstva za ostvarivanje ciljeva formacije u junioratu.
U nedjelju ujutro, susret je nastavljen razmatranjem evanđeoskog teksta o Isusovom preobraženju (Mt 17, 1-9).
Nakon slavlja Euharistije u župnoj crkvi u Podsusedu i ručka, nastavljeno je s planiranjem sljedećih susreta. Susret smo završile vrjednovanjem i u ugodnom druženju posjetivši s. Mirjanu i sestre u zajednici na Trešnjevci.
Obnovljena duha, ohrabrene zajedničkim iskustvima i poticajima s. Bernarde, s novom snagom i pouzdanjem, krenule smo u svoju svakidašnjicu, spremnije za odgovor na zov Ljubavi u svojim svakidašnjim služenjima, imajući na umu i srcu da je najviše zvanje biti s Gospodinom.
Zahvalne smo Gospodinu za sve što nam je darovao po ovom susretu kao i svima koji su nas pratili molitvom i zanimanjem, a napose sestrama zajednice u Podsusedu za široko srce i otvorena vrata svoje kuće koja nas je još jedanput primila pod svoje okrilje.
