Nakon 48 godina života i rada u Australiji sestra Josipa Santro odlazi u domovinu. U Australiju je stigla 1963. s još tri sestre kako bi bile na uslugu hrvatskim doseljenicima, čije su potrebe bile ogromne. Sestre su ih odmah prepoznale.
U svojoj mladenačkoj revnosti s. Josipa se kroz svaki oblik djelovanja zalagala kako bi im olakšala njihove početke iseljeničkog života u novoj domovini. Godine su prolazile, potrebe su rasle i mijenjale se, a s. Josipa je i dalje svojim neumornim radom i s osmjehom na licu stizala do mnogih ljudi iz svih profila. Nikada joj ništa nije bilo teško učiniti kada su bili u pitanju bližnji u potrebi. Provodila je duge sate u kuhinji ne samo za sestre nego i za mnoge nezbrinute ili slabo zbrinute. Stari i osamljeni su joj uvijek bili na srcu i za sve je znala tko što voli i što smije jesti… Uvijek je nastojala svima udovoljiti. Sve je to dijelila uz riječi ohrabrenja i nade u bolje sutra.
S. Josipa je svoje poslanje živjela u Melbourneu, Canberri, Sydneyu i Adelaide. U Canberri je dugo godina radila kao kuharica u nadbiskupiji. I tu je bila vrlo cijenjena za svoj nesebični rad. Mnogi su osjetili njezinu majčinsku ljubav kojom je davala veliko svjedočanstvo odane i požrtvovne Klanjateljice.
U razdoblju od 48 godina požrtvovnog rada na ovom kontinentu s. Josipa je taknula mnoga srca i ušla u živote mnogih koji je neće tako lako zaboraviti. Dobri Bog, kome je sve poznato, neka je obilno nagradi za svako dobro djelo i neka je prati svojom blizinom kako bi i dalje svojim osmjehom i srdačnošću širila ljubav i donosila nadu i ohrabrenje svima s kojima će, u svom novom poslanju u domovini, dolaziti u kontakt.
