Susret nije trajanje. Susret je makar i potrajao, ipak prolazan. Unatoč, ili upravo zbog svoje trenutnosti, susret zna biti presudan. Ima sudbinskih susreta, susreta koji znače prekretnicu u životu: prekretnicu shvaćanja, prekreticu usmjerenja ili prekretnicu suputništva. Stoga je razumljivo kada netko nekome reče:
„Imao sam sreću u životu sa sam vas sreo.“ Ili netko drugi:
„Ajme, zašto sam ga sreo.“
Os susreta se živi. Od nekih čak cijeli život. Ima susreta koji ostavljaju dubok trag. I taj trag traje. Može trajati cijeli život. Doista, susret može ostaviti trag, koji zapravo nije mrtav trag, nego je, da tako kažem, preostala prisutnost onoga koji je prošao. I makar te osobe koju smo sreli više nema, možda više i ne koraca zemljom, taj trag je u stanju da još dugo čovjeka obogaćuje, nadahnjuje ili uznemiruje.
I. Golub „Ususret dolasku“
