Autorica: Ruža s. Domagoja Ljubičić
S prvom nedjeljom došašća započinje i nova crkvena liturgijska godina. Došašće (lat. adventus: dolazak) je liturgijsko razdoblje kojim Crkva slavi dolazak Gospodnji. Započinje nedjeljom koja pada između 27. studenoga i 3. prosinca, odnosno nedjeljom koja je najbliža blagdanu sv. Andrije apostola, koji se slavi 30. studenoga. Došašće traje četiri tjedna, odnosno četiri nedjelje liturgijske priprave za Kristov dolazak, a simbolizira četiri tisućljeća od stvaranja svijeta do dolaska Isusa Krista.
Hrvatima katolicima uz riječ došašće prilično je udomaćena i riječ advent. Došašće je radosno liturgijsko vrijeme praćeno lijepim popijevkama koje hrvatski narod posjeduje kao niti jedan drugi; one su neotuđivi dio u sadašnjoj glazbenoj kulturi Crkve. Možemo biti ponosni na vlastitu i bogatu glazbenu kulturološku baštinu, koja je nastajala kroz dugo razdoblje. Stoga pojam pjevanja hrvatskomu narodu nije stran, jer svaka je regija posjedovala i posjeduje svoje posebnosti i različitosti u formiranju izvornih napjeva te se i tako doprinosilo unapređivanju i razvoju crkvene glazbe.
Vrijeme došašća dvojakog je značenja. Prvi dio obuhvaća vrijeme od prve nedjelje pa do 16. prosinca – priprema na eshatološko razdoblje, tj. priprema na drugi Kristov dolazak. Ovom vremenu odgovarale bi pjesme toga sadržaja: Padaj s neba, Sine Božji, Klikujte sada zanosno, Evo ide čas, Visom leteć, Nebesa odozgor rosite.
Drugi dio obuhvaća vrijeme od 17. do 24. prosinca, tzv. božićno došašće – priprava na Isusovo rođenje. Ovom razdoblju više odgovaraju pjesme marijanskog sadržaja: Poslan bi anđel Gabrijel, Zlatnih krila, Raduj se, grade Nazaret, O, Marijo, ti sjajna zornice, O, rumena zoro jasna.
Mnogobrojni su pisci i pjesnici pisali bezbroj pjesma o došašću, koje iskazuju radosni Gospodnji dolazak, koji je često prikazivan motivom zore, svitanja, u opjevavanju Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovu dolasku. Drugi opjevavaju promjenu koju donosi Kristov dolazak i njegovo darivanje izvora svjetlosti: O Marijo, ti sjajna zornice; druga strofa himna (Božanska Riječi, rođena) Rasvijetli naše pameti, zapali srca ljubavlju… S druge strane nerijetko stoji činjenica prisutnosti tame prouzročene grijehom; takva je stvarnost prisutna u priličnom broju opjevanih popijevki, ali je istovremeno poziv čovjeku da iziđe iz tame, npr. vrlo jednostavni, zanosni i rado pjevani gregorijanski himan Čuj, jasni glas odjekuje, u tami nas opominje… Adventske pučke pjesme ne samo da naglašavaju skori Kristov dolazak Isusova rođenja, u kojem se očituje sreća, nego i opominju na njegov drugi dolazak, primjerice gore naveden himan u trećoj strofi Kad potom dođeš, Suče svet…
Velik dio napjeva vezan uz anđelovo navještenje parafrazira događaje iz Lukinog evanđelja i začeće po Duhu Svetomu: Poslan bi anđel Gabrijel… Tekst se nalazi i u apostolskom vjerovanju: začet po Duhu Svetomu. Do izražaja dolazi pjesnikova uspješnost izričaja u ispjevanosti strofa koje se temelje na ritmu i formi. Pjesma je primjer sačuvanoga repertoara koji se nalazi i u ranijim izdanjima Cithare octochorde u ritmizaciji Vjenceslava Novaka. Nije prisutna u stranim zbirkama i time daje potvrdu nastanka na našem tlu. Zato s pravom može nositi obilježje hrvatskog korala biblijskoga tipa. Uspoređujući razne harmonizacije ove idilične popijevke vidljivo je da postoje dvije varijante, ona poletnija u osminskoj i druga, mirnija u jednakim četvrtinskim vrijednostima.
Zanosna i nadahnuta biblijska popijevka Padaj s neba jedna je od najpopularnijih, najobljubljenijih i najprihvaćenijih pučkih popijevki u našem narodu. Izražava simboliku zore i svitanja, rose što pada s visine, motivom preuzetim iz knjige proroka Izaije. Nastala je krajem 19. stoljeća u Slavoniji – Vrpolju. Riječi i glazbu napisao je svećenik i župnik Josip Wallinger (1846.-1911.). [01]
Klikujte sada zanosno popijevka je biblijske tematike u kojoj se ističe adventska čežnja za spasenjem i navještaj Kristovoga dolaska u radosnom iščekivanju, koje se prikazuje slikama iz prirode te obiljem materijalnog i duhovnog blagostanja. Stoga je logičan završetak napjeva: Gospode, nemoj kasniti! Popijevka se nalazi i u drugom izdanju Cithare octochorde u ritmizaciji Vjenceslava Novaka. Dr. Žganec tvrdi da se i danas pjeva u Međimurju, u dvodobnoj mjeri. [02] Ova zanosna popijevka, nažalost, nije još dovoljno prepoznatljiva u narodu.
Poznati napjev Zlatnih krila, iz Cithare octochorde, opisuje susret Božjeg glasnika Gabrijela s Blaženom Djevicom Marijom. Puk je rado pjeva zbog njene melodijske jednostavnosti, a u ritmizaciji je F. Dugana. Unatoč svim muzikološkim istraživanjima i nedoumicama o porijeklu pjesme, najveća je vjerojatnost da je nastala na našem tlu.
Visom leteć ptice male, stara hrvatska skladba, plod je vjerničkog duha čiji stihovi prizivaju božićno vrijeme. U napjevu je poprilično prisutna ideja pokore, oplakivanje vlastitoga grijeha te buđenje iz duhovne lijenosti i spremnost duha u očekivanju Obećanoga. Napjev je preuzet iz Hrvatskog crkvenog kantuala 1934.
Živahna skladba u kojoj skladatelj izražava skoru božićnu radost jest Raduj se, grade Nazaret. Latinska se verzija nalazi u Cithari octochordi. I ovaj napjev nije isključivo vlastit našem narodu jer i Gradišćanski Hrvati posjeduju varijantu iste u pjesmarici Crikveni jačkar. U napjevu je izbjegnut uzmah, što u slučaju F. Dugana nije tako (usp. Virgini Matri str. 45.). Stoga se, i ne bezrazložno, Mate Lešćan u pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu iz 1985. odlučio za drugu ritmizaciju, onu koja je ipak prirodnija našem narodu. No, čini se da ove pjesme nema na hrvatskom kajkavskom području, doduše nije uvriježena niti u drugim našim krajevima.
Napjev Evo ide čas nalazi se u sva tri izdanja Cithare octochorde i to u latinskoj verziji: Ave Maria – tu Stella i u hrvatskoj: Ave Maria – tak angel Mariju. Tekst je sličan njemačkom. No u pjesmarici Gotteslob ne navodi se autor, nego samo da tekst i melodija potječu iz 1617. Što se tiče latinskog predloška teksta iz Cithare octochorde, vjerno se podudara sa smislom njemačkoga teksta iz Paderbona, osim zadnje strofe. Prema Dragutinu Kniewaldu, u raspravi Himnodija zagrebačke stolne crkve,Kulturno povijesni zbornik, str. 379., popijevka se nalazi u zbirci Cantus catholici iz 1674. godine. Među vrjednijim izdanjima toga vremena svakako je zbirka Starohrvatske crkvene popijevke, Zagreb 1891., Vjenceslava Novaka koji ritmizira napjev u trodobnu mjeru upotrijebivši riječi iz Cithare octochorde prilagođene ondašnjem književnom jeziku, zapravo verziji koja je vrlo slična njemačkoj.
O Marijo, ti sjajna zornice, u ritmizaciji Franje Dugana, prema mišljenju Domagoja Andrića – u nemogućnosti pronalaženja njenih zabilješki – najlogičnija je od svih predloženih iako nema čvrstih dokaza o njenoj ispravnosti. Uzmah na početku napjeva govori da skladba ne pripada našem folklornom području. Nalazi se i u ranijim izdanjima Cithare. [03] I ona je bila kao i mnogi drugi napjevi sve do danas, često izvor glazbenih nadahnuća, a i molitva za što skoriji Kristov dolazak.
[01] Tajnik đakovačkog biskupa J. J. Strossmayera koji je bio uključen u sva tadašnja važnija kulturna događanja Hrvatske. Župnik u Vrpolju (Đakovo) od 1882. god. Skladao je mnogo crkvenih pjesama za muške zborove. Kroz više godina bio je učitelj pjevanja u sjemeništu. Njegovom se zaslugom crkvenom pjevanju vraća pravi crkveni duh.
[02] Usp. DOMAGOJ ANDRIĆ u: Narodni elementi u Cithari octochordi, Zagreb, 1956., str. 37.
[03] D. ANDRIĆ, isto, str. 33.
