Udijeli našoj pokojnoj sestri,
koja je nadvladala ovaj smrtni život,
da navijeke gleda tebe, svoga Stvoritelja i Otkupitelja.
(iz liturgije za pokojne)
U nedjelju 18. lipnja 2023., u ranim jutarnjim satima, Gospodin je pozvao k sebi našu dragu sestru CELESTINU (Katarinu) STOJANOVIĆ – u 82. godini života i 61. godini redovništva.
Preminula je u samostanu u Ivanečkom Vrhovcu gdje joj je zajednica sestara pružala potrebnu skrb, koja joj je osobito bila potrebna posljednjih mjeseci.
Rođena je 22. srpnja 1941. godine u selu Krančići (općina Prozor) u Bosni i Hercegovini, od roditelja Joze i Cvite rođene Ljubić. Krštena je 28. srpnja 1941., a krizmana 25. lipnja 1950. u rodnoj Župi svetog Ivana Krstitelja – Uzdol.
Katarina je bila najmlađe dijete u obitelji. Imala je četiri brata: Jozu, Stipu, Ivu i Vladu te sestre Ivku i Milku. Majka joj se mlada razboljela i preminula kad je Katarina imala 12 godina. Sama s. Celestina prisjećala se kako je znala dvoriti majku dok je bila na bolesničkom krevetu. A na času svoje smrti majka je Katarinu povjerila svome sinu Ivi riječima: „Ostavljam ti Katu, brini se o njoj.“ I brat Ivo je ozbiljno shvatio majčinu oporuku te se sa svojom suprugom brinuo za Katu sve do njezina odlaska u samostan, ali i čitava života. Njih dvoje su bili posebno bliski.
U zajednicu Klanjateljica s. Celestina je došla 24. lipnja 1959., i to u Banju Luku – Budžak, a nakon nekoliko mjeseci poslana je u zajednicu u Jajcu. Godine 1960. započinje postulaturu u Bosanskom Aleksandrovcu, a potom novicijat. Prve redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1962., a doživotne 15. kolovoza 1967. u Bosanskom Aleksandrovcu.
Obavljajući kućanske poslove djelovala je u Starom Petrovom Selu (1963.), u Karlovcu (1964. – 1969.), u Zagrebu na Tuškancu (1969. – 1970.), u generalnoj kući u Rimu (1970. – 1972.) te u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci (1987. – 1989.).
Službu poglavarice zajednice obavljala je u Novoj Topoli, Zagrebu (Miramarska) i Kongori, a provincijalna savjetnica bila je od 1981. do 1987. godine.
Od 1972. do 1975. pohađala je Srednju medicinsku školu u Sarajevu, a nakon toga zaposlila se kao medicinska sestra u državnoj bolnici u Sarajevu. Diplomu više medicinske sestre stekla je 1981. na Sveučilištu u Sarajevu.
Od 1980. radi kao medicinska sestra u Bosanskoj Gradišci, zatim u Zagrebu, a od 1991. do svog umirovljenja (2007.) radi kao viša medicinska sestra u Domu zdravlja Tomislavgrad (Bosna i Hercegovina). Jedno vrijeme radila je i u mjesnoj ambulanti u Kongori.
Za vrijeme Domovinskog rata (u BiH 1992.-1995.) obavljala je službu glavne medicinske sestre u ratnoj bolnici u Tomislavgradu, gdje je u istoj službi ostala još nekoliko godina poslije. Bila je izrazito poštovana od liječnika i medicinskog osoblja kao i onih najsiromašnijih koje je kao patronažna sestra obilazila. Uz medicinsku skrb za stanovništvo bila je i savjetnica mnogim bračnim parovima i obiteljima. Tiha i nenametljiva, pružala je duhovnu skrb i podršku. Rado je posjećivala stare i bolesne donoseći im utjehu.
I danas župljani Kongore i djelatnici Doma zdravlja Tomislavgrad te franjevci u tamošnjem samostanu ističu lijepa sjećanja na sestru Celestinu. Uvijek za nju kažu da je bila prava redovnica – srcem i djelom.
Nakon umirovljenja s. Celestina pruža medicinsku skrb starim i bolesnim sestrama u Ivanečkom Vrhovcu, a od 2012. do 2015. volontira u Domu za starije i nemoćne „Dragi bližnji“ u Okučanima. Od 2015., kad su joj snage počele slabjeti, ponovno odlazi u Ivanečki Vrhovec.
Sestre s kojima je dijelila posljednje godine svoga redovničkog života pamte je po blagoj naravi. Dok je bila aktivna, svima je bila na usluzi, a kad su je fizičke snage napustile, svojim je osmijehom obogaćivala cijelu zajednicu. I laici su je jako voljeli jer je rado pomagala svima liječeći dušu i tijelo. Posljednje dane života, u tišini i s osmjehom na licu, izgarala je kao svijeća.
Sprovodne obrede 20. lipnja 2023. predvodio je vlč. Tihomir Kosec, župnik u Ivancu. Pokopana je u grobnicu Klanjateljica na groblju u Ivancu. Nakon sprovoda misu zadušnicu u kapelici samostana Marije Suotkupiteljice u Ivanečkom Vrhovcu predslavio je vlč. Stjepan Šoštarić, duhovnik sestara u samostanu. Na posljednje počivalište ispratilo ju je četrdesetak Klanjateljica, nećakinje i nećaci pristigli iz Prozora, Beča, Zagreba i Našica te nekoliko mještana Ivanca.
Draga s. Celestina, hvala ti za sve što si svojim životom i djelovanjem ugrađivala u ASC zajednicu.
Pridružena zajednici Božjih odabranika u nebu, uživaj vječnu radost i mir Isusa Krista!
Klanjateljice Krvi Kristove, Regija Zagreb
