Ova nas antifona iz Jutarnje na Veliku subotu još zadržava u podnožju križa i potiče da upiremo pogled u Isusa, Spasitelja svijeta, koji u sebi pomiruje sve stvari, kako kaže Pavao u poslanici Kološanima ( 1,19-20): “Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu puninu i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.“
Neka nas u ovom razmišljanju vodi pismo svete Marije De Mattias koje je pisala sestri Maddaleni Capone (pismo 297). U njemu nas poziva na uzvraćanje ljubavi Isusu, prihvaćajući neizbježne patnje koje život i apostolsko zalaganje donose.
* * * * *
Slava Krvi Isusa Krista
Predraga kćeri u Gospodinu!
Želim da njegujete duh poštivanja, poniznosti, finoće, strpljivosti, predanja u trpljenjima koja se susreće tijekom dana. Često recite raspetom Božanskom Zaručniku: O, moj dragi Isuse, bila blagoslovljena ona strpljivost kojom si s toliko ljubavi podnio tolike prezire, nepravde, pljuske. O, Bože, s kakvom poniznošću! Blagoslovljena ona strpljivost s kojom si podnio tolike bičeve i muke. Utisni u moje srce veliku želju za patnjom i veliku gorljivost u privlačenju duša tvom križu, natopljenom tvojom predragocjenom krvlju; križu, koji nam otvara vrata raja; križu, kojeg je ljubio uzvišeni Sin Božji.
Sreće li naše bude li nam u srcu ljubav prema križu. Trpjeti u tišini, trpjeti radeći, trpjeti radosno ili barem strpljivo. Imaj na srcu nježne kćeri i suosjećaj s njihovim nedostacima. Posreduj im temeljiti odgoj, dobro utemeljen na svetom strahu Božjem, radu, dobrom sricanju i čitanju. Neka upoznaju raspetog Isusa kako bi ga zavoljele.
Sjetimo se da je naš Isus Krist upravio svoje nježne oči na nježnu dječicu i s velikom ljubavlju podnosio njihove nedostatke. Činimo mi isto i nikad se ne tužimo na ono što trpimo zbog njihovih drskosti, jer će jednog dana biti naša kruna ukoliko se ne umorimo dobro ih odgajati i sa strpljivošću. Hrabro!
Ako smo pozvane na ovo tako lijepo djelo, zaliveno krvlju Božanskog Otkupitelja, trebamo trpjeti mirno, s ljubavlju, kako bismo nasljedovale našeg raspetog Zaručnika. Ne mogu podnijeti razmišljanje nekih duša koje žele zaslugu odgoja bez trpljenja. O neznanja!
Ne propuštajmo svetu molitvu, jer mi nismo sposobne ništa dobra učiniti bez pomoći Božanske milosti. Ne mogu Vam izreći muku kad vidim da se ne drži red u kojemu je Gospodinov blagoslov.
Molimo u šutnji kako bi nam Bog udijelio milosrđe. Neću duljiti, jer osjećam smetnju u grudima. Recite poglavarici[1] da ono što joj kasnije napišem prenese gospođici Cammilli[2]. Sve vas blagoslivljam u Gospodinu i molite Boga za mene, ali to dajte do znanja da sam zbog njih jako ožalošćena. Ne mogu opisati bol. Strpljenje…
Carpineto, 7. rujna 1846.
M. D. M.
Kratka molitva:
Krvi Kristova, na križu prolivena, spasi nas!
———-
[1] Oliva Spinetti.
[2] Camilla Congiunti.
