U nedjelju, 1. srpnja 2018., u župi svete Ane u Bjelovaru, sestre Klanjateljice Krvi Kristove proslavile su svoj naslovni blagdan Predragocjene Krvi Kristove zajedno s članovima Zajednice Krvi Kristove i ostalim vjernicima, štovateljima Krvi Kristove.
Dvosatno klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom predvodila je sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove iz Zagreba. Nit vodilja bio je svetopisamski tekst o Isusu i Samaritanki koja dolazi na zdenac zahvatiti vode. Samaritanka kao simbol svih onih ljudi kojih bi se prema našim kriterijima trebala kloniti jer žive neki svoj drugačiji život. No, Isus baš njoj poklanja svoje vrijeme, iskazuje joj svoje povjerenje, pokazuje joj da je biće dostojno življenja, da je i ona biće stvoreno na sliku Božju.
Koliko puta sami mislimo da smo vredniji od drugih samo zato što po nekim svojim kriterijima mislimo da je ispravno ono što govorimo i radimo i da baš zbog toga imamo pravo druge kritizirati, odbacivati, ne poklanjati im pažnju jer oni ne žive onako kako mi mislimo da je ispravno.
Klanjajući se, moleći i pjevajući pokušavali smo zaroniti u dubinu svoga bića, odbaciti svoja neprihvaćanja, svoju zatvorenost u vlastite svjetove, mijenjati svoje srce otvarajući ga za ljude u potrebi, za ljude gladne naše prisutnosti, za ljude negdje na marginama društva koji su tamo dospjeli često upravo zato što nisu naišli na nikoga tko bi poput Isusa bio spreman zapaliti u njima iskru ljubavi i plamen pripadanja .
Često i sami osjećamo da nismo baš zaslužili križ koji nam život šalje, ali gledajući Isusa koji je, bez ijednoga grijeha, bio spreman za nas trpjeti i umrijeti na Križu pozvani smo mijenjati sebe, kušati svoju vjeru upravo u kušnjama života.
Jer naš nam je život na zemlji udahnut u tijelo kako bismo bili prokušani za vječnost. Prihvaćanje ne samo životnih teškoća nego i životnih radosti, blagostanja, obilja, slave daje vrijednost našem životu i ocjenjuje jesmo li dostojni doći u vječnu slavu.
Ako se ne bojim svaki dan umirati svojim slabostima, svojim manama, svojim padovima dobivam snagu te se ne bojim niti umrijeti jer znam da sve ono dobro što činim ostaje i nakon mene.
Razmatranjima sestre Augustine pridružile su se molitve i zazivi članova Zajednice Krvi Kristove, pjesma župnog zbora svete Ane kao i ostalih vjernika koji su u velikom broju sudjelovali u ovom susretu.
Nakon susreta slijedilo je druženje uz kolače koje su pripremile vrijedne župljanke.
Sanja Radoš
Bjelovar, 4. 7. 2018.
