Od 9. do 10. veljače 2018. bili smo sudionici dvodnevne duhovne obnove u Nadbiskupskom sjemeništu „Zmajević“ u organizaciji školske pedagoginje sestre Ane Lipovac. Duhovnu obnovu predvodile su s. Ljubica Radovac, s. Lucija Bijelić i s. Danijela Anić iz redovničke zajednice Klanjateljice Krvi Kristove.
Na samom početku zahvalili smo Bogu što nas je okupio te smo molili da nam duhovna obnova urodi plodom pri čemu nas je s. Ljubica uvela u bibliodramu. Bibliodrama je jedna od metoda grupnog rada koja se primjenjuje u radu s djecom, mladima i odraslima, ovisnicima, osobama starije životne dobi i sl. Ekumenska je metoda i koristi se i u judaizmu, a namijenjena je vjernicima i onima koji se tako ne nazivaju, a njezina se bit sastoji u intenzivnom suočavanju s biblijskim tekstom, pričama ili pojedinim ulogama, koje sudionicima pomažu bolje sagledati sebe, vlastiti svijet kao i svijet koji ih okružuje. Stoga se u bibliodrami naglašava važnost osobnog životnog iskustva i osobno doživljavanje biblijskog teksta srcem, ušima, rukama i intelektom. Ovaj pristup za sve nas bio je nov i poticajan.
Nakon okrjepe duha, krenuli smo okrijepiti i tijelo ribljim ručkom za vrijeme kojega smo spontano dijelili svoje prve dojmove. Uslijedilo je vrijeme za predah, te smo ponovno radosno krenuli s radom. Tijekom cijele obnovu razmatrali smo temu „Ti si čudo, dar Božji”, odnosno osnovni cilj duhovne obnove bio je da spoznamo da smo ljubljena djeca Božja i da smo u centru Božjeg zapažanja. Razmatrali smo o pojedinim krepostima, i predstavljali ih na zanimljiv način; dramskim prikazom, gdje smo u vrlo kratkom vremenu uspjeli osmisliti kratke, ali vrlo zanimljive predstave. Puni radosti i uzbuđenja krenuli smo u sjemenišnu kapelicu, da stanemo pred našeg Gospodina, onakvi kakvi jesmo, sa svim svojim manama i grijesima. Euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom predvodio je rektor sjemeništa don Roland Jelić, dok su samo klanjanje animirale časne sestre. Na klanjanju smo posvijestili da smo predragocjeni dar Neba. Ohrabreni riječima koje smo čuli na klanjanju krenuli smo na večeru. Brzo smo večerali i uputili se u veliku dvoranu gdje su sjemeništarci izveli svoju dugo pripremanu predstavu pod naslovom „Gdje je ljubav, ondje je i Bog”, predstava je adaptirana prema tekstu ruskog realista L.N. Tolstoja, a samu scensku igru pripremili su i izveli sjemeništarci. Po završetku predstave svi smo se složili da pogledamo film koji šalje jasnu pouku. Film koji smo gledali zvao se „Čudo”, a govori o dječaku koji zbog deformacije lica trpi psihičko zlostavljanje od strane svojih vršnjaka, no ipak, uz potporu svoje obitelji shvaća da je on kao i sva ostala djeca neprocjenjivi dar Neba. Film nam je bio podloga za sljedeći dan.
Pomalo umorni, ali i obnovljeni krenuli smo na počinak. Jutro smo započeli doručkom i molitvom, te odmah krenuli na posao. Podijelili smo se u grupe i svatko je dobio svoju temu koju smo naposljetku izlagali. Na primjer, jedna je grupa dobila temu, da objasni značenje dječakove obitelji u njegovom odrastanju. Došli smo do zaključka da Bog na naš životni put stavlja brojne ljude kako bi nam bili oslonac, te da bez ljubavi bližnjega ne možemo živjeti. Svoj jutarnji rad završili smo igrom s loptom, u kojoj smo jedni drugima s noge na nogu prebacivali loptu. Prvi dio dnevnog reda završili smo ručkom. U drugom dijelu bila je sveta ispovijed i vrhunac naše duhovne obnove, sveta misa. Svetu misu slavio je duhovnik sjemeništa don Zvonimir Mikulić, koji nam je progovorio o blaženom Alojziju Stepincu čiji se spomendan slavio taj dan. Svjesni da smo neprocjenjivi dar Božji, da smo u središtu Njegova zapažanja, obnovljeni, ispunjeni krenuli smo svojim domovima noseći u svojim srcima neizmjernu i nezamjenjivu radost.
Ivan Martić, 3. a
Zadar, 19. 2. 2018.
Preuzeto s www.gimnazija-ivanapavla.hr
